Nikada nije bio moj. Bog, sama Ljubav, posudio mi je čistu ljubav. Devet godina Njegova božanstva utkana u srce dječaka koji nas je zadužio svojom jednostavnošću i dobrotom.

Toliko puta promatrala bih ga u tišini i pitala se čime sam ga zaslužila. Naš ovozemaljski put je od početka bio trnovit, ali iz trnja je izašao predivan cvijet. On je bio moj put do živoga Boga.

Kada je završio u komi, prigrlila sam svoj križ tako snažno, kao majka svoje bolesno dijete.

Tu i sada. Nema maski. Niti bježanja. Bog i ja sjedinjeni u boli. Neka bude volja Očeva. Neka bude.

U tome predanju dobila sam Isusov mir i utjehu kakvu svijet ne poznaje. On, Isus, me nosio.

On mi je pokazao kako se kroz taj događaj mijenjaju lica ljudi, ali i njihova srca. Kamena srca.

I moje se srce mijenja.

Gospodin zaista čini sve novo, mijenja srca

Dani neizvjesnosti provedeni u molitvi ujedinili su mnoštvo župnih zajednica, obitelji, mladih i starih. Bila sam svjedokom pomirenja brata s bratom. Svjedokom hodočašća Majci Božjoj u crnoj noći na Brdo ukazanja. Osoba koja je hodočastila godinama nije prešla crkveni prag, ali bila je jako povezana s mojim sinom. Bila sam svjedokom ateista, protestanata i katolika za istim stolom, kako dišu kao jedno. Sve ih je spojila i vodila Ljubav.

U najtežim trenucima života, u tom prividnom mraku, vidjela sam svjetlo koje gori i obasjava sve.

U meni je odjeknula ta rečenica. Evo, činim sve novo. Na svakom koraku osjećala se gotovo opipljiva Božja prisutnost. Sedam dana vjerovala sam u čudo. I čuda su se događala u srcima mnogih ljudi. U petak ujutro, na dan posvećen don Ivanu Boscu, zaštitniku mladih, napustio nas je naš sin.

Na grobu svoga sina doživjela sam uskrsnuće svoje duše

Dok smo se opraštali od njega, šapnula sam mu na uho: „U Ime Isusovo, probudi se, ustani i hodaj.” Vjerovala sam i tada. Božja volja je bila da ga uzme k sebi. Zašto? Bog zna zašto i to mi je dovoljno.

Moje oproštajne riječi su bile: „Ovo je samo tijelo. Nijedna žrtva nije uzaludna.”

Bartolova smrt će biti na uskrsnuće mnogim dušama. Njegov posljednji ispraćaj bio je dostojanstven, tih i pun ljubavi. Baš onakav kakav je bio i taj dječak, stvoren za Vječnost. Na grobu svoga sina predala sam potpuno svoje srce Isusu. Bez povratka. Na grobu svoga sina doživjela sam uskrsnuće svoje duše.

S dopuštenjem preuzeto sa stranice Žena vrsna.