Jutros sam bila u klinici u kojoj sam imala pobačaj prije 12 godina. Otišla sam kako bih se molila za majke i zamolila ih da ne donesu odluku koju sam ja donijela prije toliko godina.

Kada sam stigla na parkiralište, ostala sam kratko sjediti u autu i zatvorila sam oči. Htjela sam se pomoliti za snagu; no prije nego sam mogla izustiti i riječ, odvrtio se film u mojoj glavi…

Vidjela sam sebe, slomljenu i očajnu 23-godišnjakinju koja je 2000. godine stajala na tom istom parkingu. Prisjetila sam se svega… Svake sobe u toj klinici. Lica sestara. Sjetila sam se kako sam teturala do svog automobila jer sam bila drogirana, grčevito sam plakala.

Sjetila sam se čak i ruku doktora koji mi je izvršio pobačaj.

Nisam bila spremna na poplavu emocija koje su u tom trenu navirale. Jednako tako nisam očekivala da će me nadvladati suosjećanje prema majkama i očevima koji su dolazili taj dan u kliniku i koji su bili uvjereni da je ubijanje vlastitog djeteta njihova jedina opcija. Osjećala sam njihov očaj i beznađe, bilo je skoro opipljivo.

Razgovarala sam s Robertom i Lucijom, mladim parom koji je došao u kliniku. Oboje su 18-godišnjaci, a Robert je tek primljen u vojsku. Rekao je kako je njega otac napustio i ako sada budu imali dijete on neće moći biti uz dijete i brinuti se za njega. Lucija nije mnogo pričala, no srce joj je bilo tvrdo za naše riječi. Upitali smo Roberta kako može otići braniti Ameriku, a ne može braniti život vlastitog djeteta. Izašao je iz klinike nekoliko puta i čuo naše molbe. No za svoje dijete izabrao je smrt.

Razgovara sam i s Beverly koja već ima četvero djece i rekla je da dijete u njenoj utrobi još nema otkucaje srca. Rekli smo joj da ćemo je odvesti do bolnice iza ugla kako bi bila sigurna, no odbila je. Čak me je pogledala u oči i rekla: ”Znam da Bog stvara život”.

Izašla je nekoliko puta kako bi pušila, plakala je slušajući istinu koju sam joj govorila. No izabrala je smrt za svoje dijete.

Želiš još svjedočanstava? Pridruži nam se:

Matt i ja smo razgovarali s mladim parom koji je četiri mjeseca čekao dijete. Oboje su ateisti i ispočetka su psovali na nas i govorili kako nas ne žele slušati.

Međutim, nakon nekog vremena činilo se kao da su se malo smekšali. Rekla nam je da joj je doktor rekao kako je presitna da rađa djecu i da će umrijeti tijekom pobačaja. Ponudili smo je odvesti po drugo mišljenje kako bi saznala u čemu je problem, no tek što je započela razgovarati s nama, njezin dečko ju je zgrabio i uveo unutra. Izašla je nakon 45 minuta teturajući i spotičući se, a dečko joj je otvorio vrata automobila. Nisam mogla a da ne pomislim: ”Dakle, sada si odlučio biti džentlmen? Zakasnio si nekih 45 minuta!”. Izabrali su smrt za svoje dijete.

Od 46 žena koje su danas ušle u ovu kliniku, dvije su izabrale život. Znam da se Nebo raduje jer su dva života spašena, no željela sam učiniti više.

U jednom trenutku, jedan od pro-life aktivista je preklinjao djevojke koje su ulazile u kliniku: ”Poznaješ li djevojku koja ulazi kroz ta vrata? Ako ubiješ svoje dijete, više nikada nećeš biti ta djevojka!”.

Počela sam plakati, tugujući za starom Kelly. No onda sam osjetila nevjerojatan osjećaj zahvalnosti. Iako nisam više ona ista Kelly, ja sam novo stvorenje. Sjetila sam se Poslanice Efežanima: ”Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni!”

Dok sam odlazila, pokušavala sam voziti kroz suze. Kako umanjiti bol koju osjećaš zbog djece i žena koje će patiti od depresije, ovisnosti, suicidalnih misli i cjeloživotnog žaljenja?

Međutim, čim sam prestala plakati, postala sam jako ljuta…kao što je Isus bio ljut u hramu dok je prevrtao stolove. Moj prijatelj John, koji moli ispred klinike svakog dana, rekao je kako ne može pronaći ni jednu crkvu koja bi ga podupirala. Nije čak ni spominjao financijsku potporu… On je govorio o molitvenoj potpori, slanje ljudi na molitvu, bilo što.

To me čini bijesnom. Iskreno, zbog ovoga ne želim više nikada zakoračiti u crkvu.

Postoje stotine crkava u krugu 20 km od ove klinike za pobačaj. Dok oni uređuju svoje urede, plaćaju ozvučenja, i propovijedaju svoje pahuljaste poruke, djeca umiru… preko 3.000 na dan.

Prijatelji, poslušajte me, moramo se probuditi i ne smijemo više šutjeti i stajati na mjestu!

Ljuta sam na pastore koji nikada ne spominju abortus i ne žele pomoći ljudima kao što je moj prijatelj John. Ljuta sam na one koji misle da je dovoljno ispisati ček i ne razmišljaju nikada da zapravo učine nešto za nerođene.

Ljuta sam na kršćane koji se ne zauzimaju ni najmanje i još uvijek se nazivaju kršćanima.

Bože, smiluj se.

Kelly Clinger

Prijevod: Bitno.net