U svom prvom govoru u Španjolskoj u subotu, 6. lipnja, papa Lav XIV. podsjetio je da sigurnost ne proizlazi iz oružja ni zidova, nego iz zajedničkoga rasta i hoda rame uz rame. Poruka mira, koja se u današnje vrijeme nekima čini naivnom, a drugima provokativnom, nailazi na prihvaćanje kod onih koji se ne zatvaraju u unaprijed oblikovane ideologije, nego se otvaraju istini, rekao je Papa, izvijestio je Vatican News.

Ujedno je upozorio na opasnost stjecanja popularnosti poticanjem podjela.

„Dolazim među vas kako bih potvrdio, ohrabrio i nadahnuo obnovljenu vjernost evanđelju među vjernicima te dublje pomirenje i suradnju među različitim sastavnicama ovoga naroda“.

Prve riječi na španjolskom jeziku papa Lav XIV. izgovorio je u Kraljevskoj palači u Madridu, mjestu na kojem je 1985. godine potpisan Ugovor o pristupanju Španjolske Europskoj uniji, ali i gdje je kralj Juan Carlos I. 2014. godine abdicirao u korist svojega sina Felipea VI., koji je po dolasku u Madrid bio uz Papu na susretu s predstavnicima vlasti, civilnoga društva i diplomatskoga zbora.

U govoru se Papa osvrnuo na bogatstvo te velike zemlje koja, kako je rekao, gotovo dva tisućljeća prima evanđeosku poruku. Vjera, pučke tradicije, nasljeđe velikih mistika poput sv. Ivana od Križa i sv. Terezije Avilske, svjedočanstva mučenika i svetaca, zauzimanje za mir i solidarnost među narodima te dijalog kojim se zahtjevi za autonomijom mogu pretvoriti u jedinstvo samo su neki od naglasaka njegova govora. Papa je istaknuo da je u Španjolsku došao poduprijeti dublju suradnju među različitim sastavnicama društva.

Papa je istaknuo drevnu povezanost kršćanske vjere i Španjolske, naglasivši da je vjera duboko oblikovala njezinu kulturu te da predstavlja izvor nade i nadahnuća u suočavanju s izazovima s kojima se danas suočava cijela ljudska obitelj.

Osvrnuo se i na pučku pobožnost i njezine izraze, koje je opisao kao svojevrsnu dramu spasenja utkanu u ritam godine i svakodnevni život ljudi. Spomenuo je i bogatu umjetničku i glazbenu baštinu, brojne bratovštine, djelovanje onih koji služe bližnjima te sva svjedočanstva plodnoga susreta između Isusa Krista i španjolskog naroda.

„To je narod pun zanosa, koji voli život i to pokazuje!“

Jedna od tema na kojoj je Papa posebno inzistirao jest kultura susreta, koja je kroz povijest obilježila Španjolsku te pridonijela njezinoj stabilnosti i napretku.

„Ako bolje pogledamo, poruka mira, koja se nažalost u današnje vrijeme nekima čini naivnom, a drugima provokativnom, nailazi na prihvaćanje kod onih koji se ne zatvaraju u unaprijed oblikovane ideologije, nego se otvaraju istini“.

Riječ je o istini koja je uvijek veća od nas i koja nas, istaknuo je Papa, zadivljuje te vodi putovima pročišćenja i pomirenja, na kojima dijalog s drugima i s Drugim (pisanim velikim slovom) postaje od temeljne važnosti.

Papa se pritom pozvao na dva „glasa“, dvoje mistika „otvorenih očiju“ – sv. Ivana od Križa i sv. Tereziju Avilsku – koji su znali živjeti u povijesti, a istodobno dopirati „do srca stvarnosti“. Govorio je o temi noći, dragoj tom španjolskom svecu, čija se jubilarna godina upravo obilježava, a koja i danas pomaže ljudima u najtežim trenucima.

„U tami tražimo svjetlo; potrebni su nam ljudi koji i u javnom životu znaju prepoznati mogućnost novoga početka“.

„Naše vrijeme, koje je na površini potreseno teškim neravnotežama i sukobima, u svojoj dubini zaziva mir, novo razumijevanje ljudske osobe i njezina nepovredivog dostojanstva te civilizaciju ljubavi“.

Isti je put prikazan u slici „zamka duše“, o kojem govori sv. Terezija Avilska. Brojne odaje vode prema najdubljem prostoru, prema „svetištu istine“, koje nije mjesto zatvorene intimnosti, nego susreta s Drugim koji je uvijek nov. Upravo je ta dimenzija ljudskoga bića razlog zbog kojega valja štititi vjersku slobodu i slobodu savjesti, istaknuo je Papa te dodao:

„Danas se čini da napast stjecanja popularnosti raspirivanjem plamena polarizacije raste umjesto da slabi, a ljudsko se dostojanstvo i dalje narušava. Zato su nam potrebni kultura, duhovna dubina, slobodno i kvalitetno obrazovanje te otvorenost transcendenciji“.

Katolička Crkva u službi je te žeđi ljudskoga srca, napomenuo je Papa. Riječ je o Crkvi koja se ne nameće, nego je spremna staviti se u službu budućnosti naroda koji traži pomirenje i mir. Stoga je uputio snažan poziv:

„Pozivam sve da, radi istine, napuste razdorne i polarizirajuće narative o vašoj društvenoj stvarnosti i njezinoj povijesti te da prijeđu sa sterilnih pojednostavljenja na plodonosno prihvaćanje složenosti“.

Cijeniti složenost i proučavati je, ne poricati je nego prihvatiti kao bogatstvo, te izbjegavati identitetske pristupe koji, premda se čine jasnima, svijet pune neprijateljstvima i podjelama – zadaća je društava koja iza sebe imaju bogatu povijest, dodao je Papa.

U tom fragmentiranom kontekstu, u kojem i nove tehnologije stavljaju na kušnju kritičko mišljenje, a moćni interesi promiču kulturu smrti, moguće je raditi za opće dobro. No za to je, upozorio je Papa, potreban kvalitativni iskorak i promjena smjera u ulaganjima u škole, sveučilišta i znanstvena istraživanja, kao i u lokalne zajednice i civilno društvo kao plodno tlo za sudjelovanje i kulturno posredovanje.

„Sigurnost, za koju prečesto mislimo da proizlazi iz oružja i zidova, zapravo se gradi učenjem kako hoditi zajedno s drugima, zajedničkim rastom, rame uz rame“.

Tu viziju podupire i sama povijest. Papa je podsjetio kako je prisutnost islama na Pirinejskom poluotoku stoljećima bila politička, kulturna i vjerska stvarnost. Spomenuo je školu prevoditelja kralja Alfonsa X. Mudroga, u kojoj su stručnjaci triju religija surađivali na prijevodima arapske, grčke i židovske baštine, kao i gradove poput Córdobe i Toleda, koje je opisao kao „mjesta susreta jezika, religija i znanja“.

U kušnjama i neuspjesima moguće je sve iznova preispitati. To je, prema Papinim riječima, nauk sv. Ignacija Lojolskoga, još jedne velike ličnosti španjolske duhovne baštine.

I danas je moguće krenuti tim putem, izbjegavajući riječi koje ponižavaju ili potiču sukobe te ne šireći neutemeljene strahove, rekao je Papa te istaknuo:

„Naprotiv, odredimo kriterije za razlučivanje – dostojanstvo osobe, opću namjenu dobara, opredjeljenje za siromašne, brigu za naš zajednički dom i mir – te ih provedimo u praksi kroz odgovorno planiranje, procjenu ljudskog i društvenog učinka, uključivanje najranjivijih, digitalnu pismenost te istraživanja i industriju usmjerene prema pravednosti i miru.“

Pohvalivši Španjolsku zbog njezine vjernosti međunarodnom pravu i multilateralizmu, što se očituje u zauzimanju za mir i solidarnost među narodima, papa Lav XIV. na kraju je preporučio promicanje dijaloga i društvenoga prijateljstva, uvažavanje stajališta siromašnih i mladih u promišljanju budućnosti te usklađivanje zahtjeva za autonomijom i jedinstvom.

Također je potaknuo daljnji razvoj europskoga projekta, ne u suprotnosti s drugim silama, nego kao dar cijeloj ljudskoj obitelji.