Moja tipologija brakova vrlo je jednostavna i razlikuje dva osnovna tipa bračnog suživota. Neodržavani brak je onaj na kojem se ne radi, čiji se odnosi ne održavaju niti razvijaju, u kojemu je komunikacija nekvalitetna i neuspješna i unutar kojega je međusobno prilagođivanje nepravedno, neravnopravno i jednosmjerno. Takav se brak žrtvuje djeci, obitelji, javnomu mnijenju, poslovnomu i ekonomskomu uspjehu. On se ne održava kvalitetom onoga što se u njemu događa nego uvijek i samo nečim izvan samoga bračnog odnosa, pa takav brak održavaju djeca, zajednička trka za standardom, pritisak javnog mnijenja, ritualnost i formalnost institucionalizacije bilo koje vrste, ljubavnik žene ili ljubavnica muža, posao jednoga ili drugoga bračnog partnera, zajednički ili pojedinačan hobi bračnih partnera.

U neodržavanom braku ne ostaje se zato što se želi, hoće, nego zato što se mora ili se isplati zbog nečega izvan sama bračnog odnosa, a što nam taj bračni odnos omogućuje i pribavlja. Neodržavani brak može se održati samo u funkciji nečega izvan njega, čemu je i žrtvovan, čime je uvjetovan, zbog čega ga podnose oni koji se u njemu nalaze.

Zanimljiva je veza između majčinstva i neodržavanog braka. Njihove se kvalitete međusobno uvjetuju. U neodržavanom i nekvalitetnom braku postoji velika opasnost nesvjesna iskorištavanja majčinstva za preživljavanje majke, a na račun djeteta i njegovih razvojnih potreba. Nezadovoljna u vlastitom braku majka je sklona potražiti jedinu kompenzaciju u djetetu, što može imati za njega kasnije u životu loše posljedice. Veza postaje prejaka, odvajanje u adolescenciji ugroženo, razvoj autonomnog identiteta otežan. To je posebno vidljivo u fenomenu koji nazivamo mamini sinovi i tatine kćeri.

Biti isključivo majka nije dobro niti za majku a niti za dijete. Za nju i dijete je bolje ako ostaje istovremeno i majka svojeg djeteta i žena njegova oca. U tom slučaju dijete se ne pretvara u taoca životne sreće i zadovoljstva bilo majke bilo oca. Majka mora shvatiti da dijete mora odgajati ne za svojega budućeg partnera ili zamjenu za sadašnjega, nego za slobodno od djeteta izabranog partnera kasnije u njegovu životu.

Kvalitetno majčinstvo je lakše postići u održavanom i kvalitetnom braku majke. To ne znači da je samohrana, razvedena majka ili udovica samim tim nekvalitetna majka. I ona mora svoje odrasle, partnerske probleme rješavati neovisno od djeteta, a ne se pretvoriti u isključivu, posesivnu i samo na svoje dijete usmjerenu majku. Djetetu je potrebna majka, koja je u stanju biti sretna i bez njega, ali i s njim, koja zna biti toliko vezana uz dijete, koliko to njemu, a ne samo njoj treba!

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak i obitelj iz drugoga kuta”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.