Prošle su dvije godine otkako je smrt Charlieja Garda rastužila svijet.

Odluka britanskih sudaca da ne dopusti Charliejevim roditeljima transfer djeteta na eksperimentalno liječenje u SAD, jer to “nije u njegovom najboljem interesu”, potaknula je mnoge rasprave na području etike, medicine i prava. Slično se, uostalom, dogodilo i sa slučajem Alfieja Evansa, koji se odigrao nepunu godinu kasnije.

No, kako kaže poznata novozavjetna rečenica, “sjeme, koje pavši na zemlju umre, donosi plod”. Njezino značenje ponovno je dobilo svoju potvrdu upravo u slučaju malog Charlieja.

Giuseppe i Elena su bračni par iz Rima koji je za talijanski katolički mjesečnik Il Timone posvjedočio kako ih je smrt engleskog dječačića otvorila prema životu.

Par (koji ima troje djece Chiaru, Paola i Davida) gledao je jedan od videa u kojem Charliejevi roditelji, Connie i Chris, govore o borbi za svog sina.

“Kad mi je supruga pokazala njihov video”, svjedoči Giuseppe, “bila je to točka s koje nema povratka.”

“Upravo smo prolazili kroz čudnu životnu fazu. Trudnoća s našim drugim djetetom bila je teška te je postojala stvarna mogućnost da će se roditi s teškom invalidnošću. Poštovanje njegova života nije dovedeno u pitanje, prihvatili bismo ga u bilo kojem slučaju, ali kad se rodio zdrav bilo je to veliko olakšanje, kao da nam je netko maknuo veliki križ s ramena. No zadnja stvar o kojoj smo tada razmišljali bila je nova trudnoća sa svim rizicima koje je uključivala. Osim toga, imali smo svoje svakodnevne probleme: neprospavane noći, supruga se tek vratila na posao, morali smo otplatiti dugove, brinuti o školovanju djece, a nismo imali nikakvu pomoć.”

“Ukratko, sve to navelo nas je da kažemo ‘ne’ otvorenosti životu iako smo zbog te odluke patili.”

Slučaj “Charlie” promijenio je sve.

“On je za nas bio trenutak istine, kao da smo vlastitim očima mogli vidjeti što se moglo dogoditi s našim sinom Paolom. Charlie nam je na praktičan način pokazao veličinu dostojanstva bolesnog djeteta, svetost života u njegovom najkrhkijem obliku i svjetlo koje dolazi od potpunog prepuštanja (Božjoj volji).”

“Jedan dan Elena mi je rekla kako se iznutra osjeća drugačija, da moramo učiniti nešto, a jedini način na koji bismo mogli odgovoriti na ovu dijaboličnu kulturu smrti, bio je da se otvorimo životu. Bio je to emocionalni trenutak kad sam shvatio da isto osjećam. Ubrzo smo začeli Davida. Da Charlie nije postojao, naš se maleni dječak vjerojatno ne bi nikada rodio”, ispričao je Giuseppe novinarki talijanskog mjesečnika koja je tekst završila poznatim citatom svetog Pavla iz Poslanice Korinćanima:

“Gdje je, smrti, pobjeda tvoja?”

Tino Krvavica | Bitno.net