Nije nam nikako drago siromaštvo. Volimo imati, makar minimalno. Jedino što nam nije drago imati jest nešto loše. Nitko ne voli imati bolest. Nitko ne voli imati probleme, krize, depresije, tjeskobe. Nekada nam se čini da smo siromašni sa svim osim s nevoljama. Njih imamo na pretek i želimo ih se riješiti. Tako, ujedno bismo željeli biti imućni poželjnim stvarima i biti siromašni nepoželjnim stvarima. Međutim, nije moguće imati i nemati istovremeno. Ili imamo ili nemamo!

Krist nam kaže: Blago vama siromasi, vaše je kraljevstvo nebesko! Sv. Pavao kaže da nas je Krist sve obogatio svojim siromaštvom! Tako, On nas ujedno osiromašuje i obogaćuje! Kako to shvatiti? On nas dijeli od poželjnih dobara jer nam ta dobra stvaraju iluziju da smo već u kraljevstvu Božjem. Tko hoće ići za mnom, neka se odrekne svega što posjeduje i ide za mnom! Tko traži svoj život, izgubit će ga! Tko izgubi svoj život, taj će ga naći. I tako možemo nabrajati do u nedogled Njegove riječi kojim nas dijeli od poželjnih dobara! 

Čim nešto posjedujemo, već nam se gasi želja za istinskim bogatstvom, onim vječnim, osobnim, duševnim i duhovnim. Jao vama, bogataši, imate svoju utjehu! Pod tim – utjehu -, možemo razumjeti – krivu sliku, obmanu. Mi stvarno ništa ne možemo imati. Ništa nije naše. Nije neki zid od neke kuće moj. On je moj u smislu uporabe, ali nema tu nikakvog posjedovanja. Zid je zid i točka. Tako je i auto. I diploma. I ugled i sve tomu slično. Ništa nije naše niti će ikada biti!

Na našu sreću, nisu naše ni poteškoće ni grijesi. Nekada, u duhovnom zanosu, pomislimo da su naši samo naši grijesi. Ni oni nisu naši! Oni su Kristovi. Krist je došao uzeti naše grijehe na sebe. Evo Jaganjca Božjeg koji odnosi grijeh svijeta! On je „kupio“ naš grijeh. Naši su grijesi otkupljeni. A s njima i sve naše tjeskobe, nevolje, depresije i krize. Sve je Njegovo! Sada ponovno poslušajmo Njegove riječi: Blago vama, siromasi, vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama jer nemate ni grijehe. Nisu vaši. Moji su! Ja ih uzimam. Kad god vi griješite, Ja pred Ocem govorim: To je, Oče, moj grijeh! I tako vama darujem milost, a sebi nemilost! Vama život, sebi smrt! Vama radost, a sebi tjeskobu!

Eto dubokog i pravog blaženstva, jedinog. Nitko ne može biti sretan nekim posjedom. To ne treba posebno dokazivati. Nitko ne može biti sretan ni grijehom. Tek kada je slobodan od svega, može biti sretan onim što jest, a jest Kristov. Krist nas je otkupio za Sebe. Bog nas je stvorio za Sebe! On je jedino naše imanje. I to je imanje cijelo u bivanju, u onom jest, u biti. U Njemu možemo imati i biti! 

Zemaljska su nam dobra umanjivala biće, a grijesi su ga poništavali, ubijali. Krist nas oslobađa jednoga i drugoga i daje nam biti. Biti bez nedostatka. Sva si lijepa, prijateljice moja! Nema na tebi mane nikakve! Sva si bitna! Pjesma nad pjesmama. 

On nas obogati svojim osiromašenjem. Krist, nada naša! Krist, mir naš! Krist, imanje naše! Krist, bitak naš! Bog moj i sve moje! – pjevao je sveti Siromah iz Asiza.