U staračkom domu u gradu Marani u SAD-u ovoga se mjeseca zbio nesvakidašnji događaj: Raymond „Ray“ Martin stariji, jedan od stanara doma, pristupio je Katoličkoj Crkvi u dobi od 98 godina, prenosi EWTN News.

Tijekom Drugog svjetskog rata Martin je služio na Okinawi u Japanu i na Filipinima, a potom je 27 godina radio kao policajac u Illinoisu.

Martinova povezanost s katoličkom vjerom započela je preko njegove pokojne supruge Ann Marie.

Kada se đakon Jacinto „Jack“ Trevino, bolnički kapelan i župni pastoralni suradnik u biskupiji Tucson u SAD-u, susreo s Martinom u prosincu 2025. godine, njih dvojica su se zbližili preko zajedničkog iskustva u redarstvenoj službi te su razgovarali o njegovoj supruzi i njezinoj vjeri.

Kako su se bolje upoznavali, njihovi su razgovori postajali sve ozbiljniji. Ray je Trevinu govorio o svojoj pokojnoj supruzi – rekao mu je da je bila katolkinja, da je s njom išao na misu i molio krunicu.

„Jednoga dana spomenuo je da nije kršten, da nije primio nijedan sakrament, te da bi želio postati katolikom“, nastavio je Trevino. „Tako smo započeli dublje razgovore o vjeri.“

Ispostavilo se da je Martin imao duboku vjeru u Krista i u Euharistiju. „Iskazivao je istinsku vjeru u Krista i nauk Katoličke Crkve“, rekao je Trevino. „Ray je rekao da je, iako nije katolik, uvijek molio čin kajanja.“

Na rubu smrti, život

Trevino je, zajedno s vlč. Edsonom Elizarrarasom, župnikom župe sv. Kristofora u Marani u Arizoni, osjećao da Martin treba hitno pristupiti sakramentima.

Naime, Martin je preživio više ozbiljnih zdravstvenih poteškoća posljednjih godina, a u svibnju je jedva preživio moždani udar.

„Za divno čudo, Ray se izvukao“, rekao je Elizarraras za EWTN News. „Upravo je nakon tog moždanog udara jasno izrazio želju da postane katolik i primi sakramente kršćanske inicijacije.“

Trevino i Elizarraras obratili su se biskupu s molbom da se ubrza put Martina prema sakramentima. Obično odrasle osobe koje žele pristupiti kršćanskim sakramentima prolaze kroz pripremu koja traje između jedne i dvije godine.

„Iako se oženio katolkinjom i vjerno je s njom pohađao svetu misu prije nego što je umrla, đakon Trevino je istaknuo da se Ray uvijek osjećao nedostojnim primiti sakramente, unatoč tome što je vjerovao u Boga“, rekao je Elizarraras.

„Što ga je đakon Trevino više posjećivao, to je Ray postavljao više pitanja, pokazujući da je posve uvjeren i spreman primiti milost sakramenata“, rekao je Elizarraras.

Suze radosnice

Tako je datum Martinova krštenja određen za 16. srpnja, a mjesto je bio dom za pomoć starijim osobama u kojem je Martin boravio. „U trenutku kada sam mu prišao pozdraviti ga, počeo je plakati i smiješiti se; znao je da je ovo jedan od najvažnijih dana njegova života“, rekao je Elizarraras.

Stanari doma, njegovatelji i Martinova obitelj prisustvovali su misi. Elizarraras je Martinu podijelio skraćeni oblik obreda sakramenata, koji je namijenjen onima koji su u neposrednoj životnoj opasnosti.

„Kada sam ga upitao: ‘Dragi brate Raymonde, zatražio si krštenje jer želiš, kao što žele kršćani, imati vječni život… Ovo je vjera kršćana. Poznaješ li je?’, on je odlučno odgovorio: ‘Da, poznajem!’ i zaplakao od radosti“, prisjetio se Elizarraras.

„Tijekom cijelog obreda bio je duboko usredotočen, smiješio se i povremeno meditirao zatvorenih očiju“, nastavio je Elizarraras. „Kada je došao trenutak njegova krštenja, otvorio je oči i prekrižio ruke na prsima, prepoznajući taj nadnaravni susret s Bogom.“

„Bio sam blagoslovljen što sam ponizno mogao sudjelovati i svjedočiti kako Krist, zaručnik, izlijeva svoju ljubav i milosrđe kroz svoju zaručnicu, Crkvu, u sakramentima za svoj narod“, rekao je Trevino.

Nađeno blago

Poslije mise okupljeni su Martinovo pristupanje Crkvi proslavili uz kolačiće i dogovarali kako će on živjeti svoju vjeru u domu za pomoć starijim osobama.

„Prvo što me pitao, mene i moju suprugu Elenu, bilo je kako može ponovno primiti pričest budući da ne može ići na misu“, rekao je đakon Trevino. „Obećali smo mu da ćemo mu donositi pričest izravno te da može gledati prijenos mise na EWTN-u.“

Tjedan dana kasnije Trevinova supruga Elena, laička crkvena službenica, donijela je Martinu pričest.

„Pročitala mu je evanđelje za nadolazeću misu, prispodobu o zakopanom blagu“, rekao je Trevino. „Rekla je Rayu da je on čovjek iz prispodobe koji je pronašao veliko blago. Bio je jako sretan.“