Bilo koji mladi novinar uvijek je rado zvao Olivera Dragojevica. Svaki put se javio na telefon, pristojan, nikad loše volje, odgovorao bi i na najgluplja pitanja tipa kako se priprema riba na gradele ili kakve kupaće gaće nosite. Sjećam se kako sam mislio, ma Oliveru je sve to super i bas uživa u tome.

A onda sam ga s godinama upoznao. Shvatio sam da mu sve to zivkanje novinara beskrajno ide na živce, da mrzi intervjue, i da najviše uživa u svom miru. Nije mi to on nikad rekao, ali jesu ljudi koji su s njim bili jako bliski. Kakvo otriježnjenje. Sjetio sam se za sto sam ga sve zvao, jer uvijek je bilo tako lako s njim. Nakon te spoznaje na svaki poziv uslijedila je isprika s moje strane sto ga uopće zovem, no sto bi on rekao, Petko ako bas moramo odradit ćemo sve sto treba. I uvijek je bilo tako.

Godinama kasnije dođe jedna mlada kolegica u redakciju i radi neku ‘glupu ljetnu temu’. Pitam ju ja koga ćeš uopće zvati. Ona kaže Olivera sam već nazvala, treba mi još netko. Ja u čudu, ‘Olivera si zvala zbog te gluposti???’. Kaže ona da i bas se činilo da je uživao u tome i odličan je bio sugovornik.

Moje i kolegičino iskustvo bilo je na kraju identično. Ma koliko god ne volio sve ono sto smo mi radili, niti u jednom trenutku nije nam dao do znanja da to tako možda i ne treba. Pustio je da odradimo svoj posao, neke stvari s godinama naučimo, a on u maniri pravog gospodina nikad njje dao ni naslutiti da je tu nešto krivo i pomogao nam je da nas posao privedemo kraju.

Jednom smo Ivan Vukusic i ja za Z1 radili intervju s Oliverom. Nakon sat vremena snimanja, Vuk koji je bio kamerman je shvatio da je odmah nakon početka snimanja zabunom ugasio kameru. Rekao sam to Oliveru, misleći da ću propasti u zemlju od neugode, a njegova je reakcija samo bila, ok idemo ponovno.

U mom poslu koji radim već dvadeset i kusur godina, nikada nije bilo nikog sličnog. I apsolutno je jasno zašto nam svima nedostaje. Jer na stranu taj glas koji je najskuplji na svijetu, svi koji su barem jednom bili s njim u doticaju mogu podijeliti neku lijepu uspomenu. Jer Oliver se bas uvijek pobrinuo da nama ona ostane u lijepom sjećanju.