“Bilo koji mladi novinar uvijek je rado zvao Olivera Dragojevića. Svaki put se javio na telefon, pristojan, nikad loše volje, odgovorao bi i na najgluplja pitanja, tipa kako se priprema riba na gradele ili kakve kupaće gaće nosite. Sjećam se kako sam mislio, ma Oliveru je sve to super i baš uživa u tome.

A onda sam ga s godinama upoznao. Shvatio sam da mu sve to zivkanje novinara beskrajno ide na živce, da mrzi intervjue, i da najviše uživa u svom miru. Nije mi to on nikad rekao, ali jesu ljudi koji su s njim bili jako bliski. Kakvo otrježnjenje. Sjetio sam se za što sam ga sve zvao, jer uvijek je bilo tako lako s njim. Nakon te spoznaje, na svaki poziv uslijedila je isprika s moje strane što ga uopće zovem, na što bi on rekao: ‘Petko, ako baš moramo, odradit ćemo sve što treba.’ I uvijek je bilo tako.

Godinama kasnije dođe jedna mlada kolegica u redakciju i radi neku ‘glupu ljetnu temu’. Pitam ju ja koga će uopće zvati. Ona kaže: ‘Olivera sam već nazvala, treba mi još netko.’ Ja u čudu: ‘Olivera si zvala zbog te gluposti???’ Kaže ona: ‘Da i baš se činilo da je uživao u tome i odličan je bio sugovornik.’

Moje i kolegičino iskustvo bilo je na kraju identično. Ma koliko god ne volio sve ono što smo mi radili, niti u jednom trenutku nije nam dao do znanja da to tako možda i ne treba. Pustio je da odradimo svoj posao, neke stvari s godinama naučimo, a on u maniri pravog gospodina nikad njje dao ni naslutiti da je tu nešto krivo i pomogao nam je da svoj posao privedemo kraju.

Jednom smo Ivan Vukušić i ja za Z1 radili intervju s Oliverom. Nakon sat vremena snimanja, Vuk koji je bio kamerman je shvatio da je odmah nakon početka snimanja zabunom ugasio kameru. Rekao sam to Oliveru, misleći da ću propasti u zemlju od neugode, a njegova je reakcija samo bila: Ok, idemo ponovno.

U mom poslu koji radim već dvadeset i kusur godina, nikada nije bilo nikog sličnog. I apsolutno je jasno zašto nam svima nedostaje. Jer na stranu taj glas koji je najskuplji na svijetu, svi koji su barem jednom bili s njim u doticaju mogu podijeliti neku lijepu uspomenu. Jer Oliver se baš uvijek pobrinuo da nama ona ostane u lijepom sjećanju.”