Rajmund Kupareo: Molitva za sjenokosce
Rajmund Kupareo (svjetovnog imena Luka) (Vrboska, Hrvatska 16. studenog 1914. – Zagreb, 6. lipnja 1996.) je bio hrvatski svećenik, sveučilišni profesor, pjesnik, teološki pisac, esejist, skladatelj, prevoditelj, nakladnik i redovnik dominikanac. Rođen je u hvarskoj plemićkoj obitelji. Pisao je na hrvatskom, češkom, latinskom i španjolskom jeziku. Djelovao je nekoliko desetljeća u Čileu. Neka od njegovih poznatih djela su dramska trilogija Prebivao je među nama i Baraban – roman s otoka Hvara
Sjedni, Gospodine, na meke otkose trave
I slušaj kako fijuču kose!
Po njihovu ritmu njišu se kosaca glave
I njihove noge bose.
Al’ znaj da jednako rad im kosi dane
I da im se srca u strahu njišu:
Ne će li blago ostat’ bez hrane
Kad zima dođe uz snijeg i kišu?
Barem zbog betlemskih jasala svaku
Molitvu njihovu primi!
Sijeno je najmekša postelja seljaku
I ljeti i zimi.
Al’ nemoj ni živine zaboravit’ dvije
Koje su te u spilji branile od leda!
Ti znaš da hranu lako naći nije
Kad pritisne bijeda…
Resnik kraj Zagreba [1940.]
