TEMELJI NAŠE VJERE

Kako savladati rastresenost i naviku kod usmene molitve

Kao sve na svijetu tako i usmena molitva ima svojih poteškoća koje se sastoje od rastresenosti i navike. Poteškoće redom dolaze od česte i svagdašnje upotrebe i neprestana ponavljanja istih obrazaca.

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Potreba je molitve velika, djelovanje silno, a vrlo je utješno da je moliti lako. Molitva je laka i po tome što imamo mnogo vrsta molitava za izmjenu. Molitvu uglavnom dijelimo na dvije vrste: na usmenu molitvu i na razmatranje. Usmeno molimo kada se služimo ne­kim određenim molitvenim obrascem a riječi izgovaramo glasno ili tiho.

Nema sumnje da je razmatranje mnogo bolja molitva, ali uza sve to ne smije se nikako prezreti usmena molitva nego je valja veoma cijeniti. I usmena je molitva u prvome redu razgovor s Bogom i treba je već radi toga visoko cijeniti. Nadalje, usmena molitva odgovara i našoj naravi koja se sa­stoji od tijela i duše. Svim sposobnostima koje nam je Bog dao, tijelom i dušom, mo­ramo ga hvaliti. U usmenoj molitvi doista moli čitav čovjek i raduje se dušom i tijelom u Gospodu (Ps, 84,8). Molitva se u Svetome pismu naziva “plod usana što ispovijedaju ime njegovo [Božje]” (Heb, 13,15). Ima dosta usta koja ne hvale Gospodina nego pogrđuju ime Božje. Zato je vrijedno da naše usne dadu zadovoljštinu. To biva u usmenoj molitvi.

U molitvenome obrascu pamćenje ima čvrstu podršku, čuv­stvo se još više uzbuđuje kod izgovaranja riječi, a razum u njima nalazi prekrasnu riznicu misli i istina. Riječi su sveti znakovi i slike, a kad ih dirne začarani štap našega pamćenja, otvara nam se pogled u prekrasne svjetove istine i bude se vrela najslađe utje­he. Sam je Duh Sveti u psalmima ispje­vao najljepše usmene molitve, a Spasitelju nije bilo ispod časti da nam i sâm dade jedan molitveni obrazac.

Crkva kod bogoslužja upotrebljava jedino usmene mo­litve i to vrlo kratke. Veliki dio čovječan­stva poznaje samo usmenu molitvu i po njoj postiže svoje spasenje. Usmena je molitva kao velika cesta u nebo i kao zlatne ljestve na kojima anđeli uzlaze i silaze, noseći mo­litve i isprošene milosti. Usmena molitva na koncu donosi jedinstvo i stvara za­jednicu čitavoga kršćanstva. Usmena je mo­litva snažan glas ispovijedanja vjere kojim kršćanstvo sebe budi, potiče i jača, pobija nevjeru i razveseljava čitavo nebo.

To se poimence događa tada kada se kršćanski puk sastane kad bogoslužja, na procesijama, hodo­čašćima i crkvenim proslavama pa prolazi kroz polja, ulice i gradove, jasno i glasno moleći krunicu i pjevajući crkvene pjesme. To su Božje čete na ovome vidljivu svijetu. Njihova se koraka i glasa boji nevjera. Javni molitveni sastanci jasno pokazuju da nije sav narod bez vjere i da još ima onih koji mole. Usmena je molitva velika milost i ne možemo Bogu na njoj dovoljno zahva­liti. Trebamo često usmeno moliti.

Kao sve na svijetu tako i usmena molitva ima svojih poteškoća koje se sastoje od rastresenosti i navike. Poteškoće redom dolaze od česte i svagdašnje upotrebe i neprestana ponavljanja istih obrazaca. I pro­tiv toga ima sredstava. I toj rani ima lijeka. Ponajprije neka nam bude pravilo da se prije svake molitve a osobito usmene, pa bila ma kako malena, na trenutak saberemo i promislimo što ćemo činiti. Ujedno ćemo zamoliti Boga da molitvu uzmognemo dobro obaviti. Onome koji želi preskočiti jarak dobro je malo se zaletjeti, želi li uspjeti u skoku. Bez toga kratkoga sabranja počinjemo molitvu rastreseno i ta nas rastresenost prati cijelo vrijeme. Štoviše, može se reći da što je molitva kraća, to je potrebnija sabranost.

Traje li usmena molitva dulje, dobro je češće se sabrati, pa makar i na trenutak. Če­sta sabranost dobroj i srdačnoj molitvi pomaže kao nijedno drugo sredstvo. – Isto je tako važno obuzdati svoje oči pa ih zatvoriti ili uprijeti u jednu točku. – Da bismo lakše ostali sabrani, trebamo znati da svoje misli ili pozornost kod molitve možemo upraviti ili na sadržaj i smisao riječi koje izgovaramo, ili na oso­bu kojoj se molimo, ili na naše potrebe za koje molimo.

Sve je ovo potrebno da bismo bili sabrani. Ako ova tri načina izmjenjujemo, tj. ako se služimo sad ovim sad onim od spomenutih načina, molit ćemo lako i bez pogrješaka.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Moritza Menschlera “Tri temelja duhovnog života”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net. Knjigu možete prelistati ovdje.

Objavljeno: 16. studenoga 2015.

Možda vam se svidi