Prva mana: Isus je imao loše pamćenje (Lk 23,42-43)

Tijekom svoje muke na križu Isus je začuo glas razbojnika sa svoje desne strane: “Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo.” Da sam to bio ja, ja bih odgovorio: “Neću te zaboraviti, ali moraš platiti za svoje zločine i provesti 20-ak godina u čistilištu.” Posve suprotno, rekao je: “Danas ćeš biti s tobom u raju.” Isus je jednostavno zaboravio njegove grijehe. Što se tiče Marije Magdalene, Isus je nije ispitivao o skandalima iz njezine prošlosti. Jednostavno joj je rekao: “Grijesi su ti oprošteni jer si mnogo ljubila.” Kad je otac vidio da se njegov razmetni sin vratio kući, potrčao je k njemu, zagrlio ga, i nije mu dao vremena da izgovori onaj mali govor što je pripremio. Zove sluge i kaže: “Zakoljite ugojeno tele, u čast povratka mog sina, koji je bio mrtav, a sad je živ…” Isus nema dobro pamćenje kao ja. Ne samo što oprašta, nego i zaboravlja sve.

Druga mana: Isusu loše ide matematika (Lk 15,4-7)

Kad bi Isus polagao ispit iz matematike, sigurno bi pao. Pastir ima stotinu ovaca, i jedna od njih zaluta. Bez razmišljanja, pastir je polazi tražiti, ostavljajući ostalih 99. Kad je našao izgubljenu ovcu, stavio ju je na ramena. Za Isusa je 1=99, možda i više? Kad se radi o spašavanju izgubljene ovce, Isusa ništa ne može zaustaviti – ni rizik, umor, opasnost… Sjetite se Isusove milosrdne geste kad je sjedio kod Jakovljeva zdenca da potraži Samaritanku, ili kad se pozvao u Zakejevu kuću! Kakva jednostavnost, kakva ljubav prema grješnicima.

Treća mana: Isus ne zna ništa o logici (Lk 14,8-10)

Jedna je žena imala deset drahmi. Jedne je noći izgubila jednu, pa je upalila svjetiljku da je potraži. Kad ju je našla, pozvala je susjede i rekla: “Veselite se sa mnom jer sam pronašla izgubljenu drahmu.” Stvarno je nelogično cijele noći tražiti jednu drahmu, a onda usred noći slaviti što ju je pronašla. Štoviše, kad je pozvala prijatelje da slave s njom, potrošila je više od jedne drahme. Trošak slavlja ne bi pokrilo ni deset drahmi. Ovdje doista možemo s Pascalom reći: “Srce ima svoje razloge, koje razum ne zna.” Bilo bi logičnije da je žena otišla spavati i da je drahmu potražila po danu. No za Isusa je prioritet potraga za izgubljenim. Ne smije izgubiti ni minutu. Isus otkriva tajnu svog srca: anđeli Božji se vesele zbog jednog grješnika koji se pokajao.

Četvrta mana: Isus je pustolov

Osoba zadužena za odnose s javnošću i političar koji želi pobijediti na izborima pripremaju vrlo precizan program, s mnogo obećanja. Isus obećava samo osude i progone onima koji ga slijede. Upozorava ih da “Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio” (Mt 8,20). Kad šalje učenike da djeluju, kaže im: “Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine!” (Lk 9,3). Još im kaže: “Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!” (Mt 5,11-12).

Kamo je Isus poslao svoje učenike u tom apsolutnom siromaštvu? Koliko su daleko morali ići? Trebali su donositi spasenje “do nakraj zemlje” (Dj 13,47). Jeste li ikad čuli za takvog pustolova, koji govori: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta”? Isusovi smo pravi učenici kad ga slijedimo sve do na kraj svijeta. Članovi smo njegova udruženja pustolova, bez adrese, broja telefona, bez faksa ili internetske stranice.

Peta mana: Isus ne zna ništa o financijama i ekonomiji

“Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’”

“Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’”

“Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar?’” (Mt 20,1-13)

Kad bi Isusa imenovali upraviteljem neke zajednice ili poduzeća, te bi ustanove propale jer bi on davao jednaku plaću onima koji su počeli raditi ujutro i onima koji su počeli poslijepodne! Bi li to bila pogrješka ili pogrješan izračun? Ne, on bi tako postupio namjerno: “Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’” (Mt 20,14-15)

Pitate li se zašto Isus ima te mane? Zato što je On ljubav (1 Iv 4,16). Prava ljubav ne razmišlja, ne kalkulira, ne mjeri, ne postavlja zaprjeke, ne postavlja uvjete i ne sjeća se počinjenih prekršaja.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.