Pet načina kako nam sveti Josip može pomoći u korizmi

1. Jednostavnost

U Ivanu 6, kada Isus hrabro izjavljuje: „Ja sam kruh života“, njegovi slušatelji međusobno mrmljaju i pitaju: „Zar ovo nije Isus, sin Josipov?“ (Iv 6,41). Očito su Josipa smatrali običnim, pobožnim Židovom – prosječnim čovjekom, ako hoćete. Implicitno, Josip nije hodao Nazaretom radeći čuda i sjajeći oreolom; naprotiv, živio je svoju svetost u jednostavnosti.

Svake godine na Pepelnicu čujemo: „Pazite da pravedna djela ne činite pred ljudima da vas vide“ (Mt 6,1). Naša molitva, post i milostinja trebali bi biti za oči Boga jedino. Ipak, trebamo se također sjetiti Isusovih riječi ranije u Govoru na gori: „Tako neka svijetli svjetlo vaše pred ljudima, da vide vaša dobra djela i proslave vašega Oca nebeskoga“ (Mt 5,16).

Ključna razlika je jednostavnost. Kad djelujemo jednostavno, ne tražimo svoju slavu, nego Božju. Takva jednostavnost je poniznost duše, koja čuva intimnost koju imamo s Bogom kroz molitvu, post i milostinju.

2. Rad

1. svibnja slavimo blagdan Svetog Josipa Radnika. On je svetac koji zna kako zavrnuti rukave i uložiti naporan radni dan. Josip nas podsjeća na dostojanstvo rada, lijepo sažeto u Gaudium et Spes:

„Kroz rad koji se Bogu prinosi, čovjek se udružuje s otkupiteljskim djelom Isusa Krista, koji je dao radu iznimno dostojanstvo kad je u Nazaretu radio vlastitim rukama.“ (GS 67)

Korizma je dobar trenutak da živimo to dostojanstvo rada imitirajući Svetog Josipa. Bog nas privlači k sebi kroz obična sredstva – jednostavnim izvršavanjem naših zadataka. Ne moramo tražiti izvanredna djela pokore ili duge molitve, pogotovo ako to odvlači pažnju od naših uobičajenih dužnosti. Prije nego što dodamo dodatne prakse, trebamo više paziti na posao koji je već pred nama.

3. Odmor

Dok nam Josip pokazuje dostojanstvo rada, neke od svojih najboljih trenutaka imao je u snu. Upravo je kroz snove Bog više puta govorio njemu.

Možemo razlikovati dva tipa odmora: fizički san i duhovno predanje Bogu. Oba su ključna za svetost. San nas obnavlja za još jedan dan rada i ljubavi. Samo pitajte majku novorođenčeta koliko je važan san. Predanje povećava naše pouzdanje u Božju providnost, jača vjeru u kušnjama i stvara prostor za rast ljubavi.

Kroz san i predanje prepoznajemo svoje granice: trebamo san i trebamo Boga. Vidimo ovu povezanost već u početku Psalma 127:

„Ako Gospodin ne gradi kuću, uzalud se muče graditelji;
ako Gospodin ne čuva grad, uzalud bdije stražar.
Uzalud ustaješ rano, kasno odlaziš na počinak,
koji jesi za kruh koji jedeš, dok On daje darove svojim dragima u snu.“

Ovaj psalam podsjeća na uzaludnost noćnih bdijenja i prazninu samostalno stvorenih svetaca. Psalam 127 je odlična podsjetnica tijekom korizme, kada pojačavamo molitvu, post i milostinju. To nisu vježbe čiste volje. Svetima nas čini Bog. A ponekad nas Bog poziva da se odmorimo.

Sjetimo se riječi Mojsija Izraelcima dok ih Faraon progonio: „Gospodin će se boriti za vas; vi samo mirno stojite“ (Izl 14,14) i riječi Izaije: „U čekanju i miru bit ćete spašeni; u tišini i pouzdanju bit će vaša snaga“ (Iz 30,15).

4. Obitelj

Josip je bio velik čovjek, ali gdje bi bio bez svoje obitelji, bez Isusa i Marije? Sumnjam da bi često bio spominjan u blogovima 21. stoljeća – većina židovskih stolara iz prvog stoljeća nije.

Josipova svetost proizašla je kroz Isusa i Mariju, služeći im i primajući od njih. Slično, Bog nas privlači k sebi kroz ljude oko nas. Ne postajemo svetci izolirano, nego kao članovi obitelji ili zajednice.

„Uz roditelje koji vode primjerom i obiteljskom molitvom, djeca i svi okupljeni oko ognjišta obitelji lakše nalaze put do ljudske zrelosti, spasenja i svetosti.“ (GS 48)

Korizma je dobra prilika za preispitivanje naših najbližih odnosa. Treba li oprostiti? Postoji li ljubav koju treba ponovno zapaliti? Nedostaje li zahvalnost? To su izvrstan način za darivanje milostinje.

5. Isus i Marija

Naravno, Josipova obitelj nije obična obitelj. Postoji posebna milost oko Isusa i Marije (blaga formulacija). Ako usporedimo svoje obitelji sa Svetom Obitelji, mogli bismo se obeshrabriti. Ali po Božjoj dobroti, Isus i Marija nisu daleki, nego intimno bliski: Isus je naš Spasitelj i brat, a Marija nježna majka. Josip nam može pomoći da ostanemo bliski Isusu i Mariji, baš kao što je to činio.

Na kraju, sve naše korizmene prakse su jednostavno „da“ Isusu, baš kao što je Marija rekla „da“ na Navještenje. Neka Marija moli za nas, a Isus neka nas dovede Ocu.

Izvor: Word on Fire