Duhovski poliptih

I.

Ti si Vihor,
dopuštaš ipak da ti prkose
jablani srca.

Ti si Voda,
al’ nikada nisi pogasio
vatromete uma.
Od skromnoga pruća pališ vatru odricanja,
da bi se na žeravi srca rascvjetali
kukuruzi.

II.

Svi koji te slušaju
Tvojom su opijeni pjesmom,
nju čak i djeca razumiju
kad im majke pjevaju
uspavanku.

III.

Ti si Ljubav
od koje se misli rumene obzorja,
bez nje bi stvorenja zanijemjela sva,
jer ona je iskonski tvorac
riječi.

IV.

Skupio si nas na molitvu
u društvu Majke.
Kad je ona odsutna Ti ne silaziš,
a ni Krist
koji te je poslao.

V.

Ti si Sloboda.
Nikad se ne zna gdje ćeš se pojaviti:
svi su krajevi Zemlje Tebi na domaku.
Učini da iz ljudskoga srca lete
golubovi!

VI.

Uvijek si u pokretu:
samo pod Tvojim dahom
iz nakovnja srca vrcaju zvijezde
nebotičnih želja.[7]

VII.

Cvijeće je plamen Tvojega ognja.
Djevojčice ga sabiru
u pregače,
a mučenici
u prsa.

Od njegova mirisa padaju u zanos
mudraci,
pjesnici
i sveci.

Zagreb, 1975.