Sveti je Bernard uvijek bio sabran, kako u molitvi tako i u čitanju, razmatranju i propovijedanju.

Išao je jednom zgodom s jednim seljakom na konju. Jako veliki asket, požalio mu se kako je nekada u molitvi rastresen i ne uspijeva se sabrati. Međutim, seljak mu se hvalio, s malo poniznosti i iskrenosti, da je veoma pribran i iskren u molitvi. Berdnard mu na to dobroćudno uzvrati:

“Želim te iskušati da vidim je li istina što govoriš. Ostavljam te jedan trenutak samoga. Ti izmoli s najvećom pozornošću ’’Očenaš’. Ako ga uspiješ izmoliti bez ikakva lutanja u mislima, poklanjam ti ovoga konja. Ali moraš biti iskren.”

Seljak, sretan, prihvati kušnju i obeća iskrenost. Već je bio siguran da je on gospodar svečeva konja.

Odmakne se malo u stranu i započne moliti ’’Očenaš”. Nije još stigao ni do polovice, kad ga obuze jedna misao: Ako će mu svetac dati konja, onda je valjda i sedlo njegovo?

Vrati se k svecu, ispovjedi mu svoju rastresenost, i nauči kako treba biti manje hvalisav i manje siguran u sebe.

Tekst je preuzet iz molitvenika “7 minuta za tvoju dušu”, o kojem više možete saznati ovdje.