“Facebook može imati onu ulogu koju je nekada imala Crkva – da spaja ljude u zajednice”, izjavio je prošli tjedan utemeljitelj te društvene mreže Mark Zuckerberg u američkom gradu Chicagu na susretu korisnika Facebooka, nakon čega mu je više katoličkih publicista odgovorilo i ukazalo na besmislenost takvih usporedbi.

Zuckerberg, čija društvena mreža okuplja preko 2 milijarde aktivnih korisnika, rekao je kako već desetljećima pada broj ljudi koji su članovi nekih društvenih organizacija (misleći očito i na vjerske organizacije) i da su to pojedinci koji moraju imati “osjećaj smislenosti i pripadnosti nečemu”.

“Ljudi koji pripadaju crkvama češće se bave volontiranjem i pomaganjem drugima. Ne samo zato što su religiozni, nego zato što su članovi zajednice”, rekao je Zuckerberg i istaknuo kako njegova društvena mreža može biti zamjena za crkve u koje ljudi sve rjeđe odlaze.

“Crkva ne nastaje sama od sebe. Ona ima pastora koji brine o dobrobiti svoje kongregacije, osigurava im hranu i sklonište. Sportske sekcije imaju trenera koji motivira klince i pomaže im igrati bolje. Vođe su one koji usmjeravaju kulturu, nadahnjuju nas, pomažu nam i brinu za nas”, rekao je Amerikanac, aludirajući očito na to kako Facebook može preuzeti tu ulogu vodstva.

O njegovim planovima svjedoči i to da je Facebook promijenio priopćenje o svojoj misiji i dodao joj “zbližavanje svijeta”.

“Žao mi je, Zuckerbergu, ali Facebook nikada neće zamijeniti Crkvu”, naslov je teksta kojim je u The Catholic Heraldu o. David Palmer odgovorio na ove tvrdnje.

Palmer je na početku istaknuo kako je utemeljitelj Facebooka u pravu kada ističe važnost vjerskih zajednica za jačanje osjećaja povezanosti društva i smislenost koje one daju ljudima. Njegove su spoznaje, naglašava Palmer, vjerojatno povezane s njegovim nedavnim priznanjem da više nije ateist i da je shvatio važnost vjere. Ono u čemu Zuckerberg, pak, potpuno griješi jest ideja da društvena mreža može zamijeniti Crkvu koja osim onog površinskog što je spaja ima i ono puno dublje i presudnije – utjelovljenu Riječ Božju.

“Primamo Isusa u sakramentima, a da bismo ga primili moramo biti fizički nazočni na svetim misama… To je nešto što naprosto ne može biti napravljeno u virtualnom svijetu. Naše tijelo mora biti nazočno da bismo primili tijelo. Naš ‘kult’ stvara kulturu, a ne obratno”, piše Palmer i nastavlja:

“Ono što nadahnjuje neku kulturu jest upravo taj kult… Koji je to kult koji će od korisnika Facebooka napraviti zajednicu? Kult Marka Zuckerberga? Kult najvećeg broja ‘lajkova'”, ironično, ali precizno opisuje Palmer problematičnost koja stoji iza tvrdnji utemeljitelja društvene mreže.

Mark Bauerlein, urednik First Things, najvažnijeg katoličkog izdanja u SAD-u, također je napisao tekst u kojem kritizira Zuckerberga.

Zuckerbergovu viziju zajednice u kojoj ljudi brinu o materijalnim potrebama drugih opisao je kao “savršeno liberalno maštanje”.

“Zajednica koju ne drži ništa drugo nego interesi i potrebe njezinih članova, te snažno vodstvo. Bog u svemu tome nema neku ulogu, iako ga Zuckerberg ne otpisuje do konca. Možemo ‘osjećaj smislenosti’ naći jedni u drugima. Ne postavljamo sebi i svojoj braći i sestrama prevelike zahtjeve (i svakako nam ne treba Bog i oni koji ga predstavljaju govoriti kako živjeti), ali imamo osjećaj zadovoljstva zbog pripadanja jedni drugima”, opisuje Bauerlein ovu Zuckerbergovu viziju nove “Crkve” u kojoj više nema onog najvažnijeg – Boga.

Mark Bauerlein nastavlja kako je taj koncept izmišljen još prije nekih stotinjak godina i kako su ga tada nazvali – humanizam. Ističući pozitivne strane humanizma, urednik First Thingsa naglasio je i onu najopasniju. Ideju da čovjek može svijet učiniti boljim samo vlastitim snagama – bez vjere i bez Boga.

“Jednom kada usvojiš taj koncept ‘sve možemo sami’, onda počinješ i vjerovati kako je Crkva nastala tek kao neki vid terapeutskog društvenog ugovora. Molimo se zato što volimo jedni druge, Crkva postaje tek jedan tip zajednice”, piše američki katolički publicist.

Palmer pak ističe kako religija nudi odgovore na one najdublje i najvažnije čovjekove težnje. Kada ljudi pronađu takve odgovore, onda će izgraditi zajednicu koja će se temeljiti upravo na snazi, privlačnosti takvih odgovora.

“Facebook se ne može nadati da će pronaći takve odgovore”, napisao je svećenik.

Ovome dodajmo kako je i papa Franjo, s kojim se Zuckerberg nedavno susreo i izjavio kako je bio pod velikim dojmom, svojedobno odgovorio na pokušaje pretvaranja Crkve u “nevladinu organizaciju”, “humanitarnu udrugu” i opasno zamjenjivanje transcendentnog s onim čisto “ljudskim” potrebama.

U svojoj katehezi na Općoj audijenciji u listopadu 2013. Papa je upozorio kako moramo paziti da “Crkva ne postane humanitarna udruga”.

“Crkva nije dućan, nije humanitarna udruga, Crkva nije nevladina organizacija, Crkva je poslana donijeti svima Krista i njegovo evanđelje; ne donosi samu sebe – bila ona mala ili velika, slaba ili snažna, već Crkva donosi Isusa i mora biti poput Marije, kada je pošla posjetiti Elizabetu. Što joj je nosila Marija? Isusa. Crkva nosi Isusa: to je središte Crkve, donositi Isusa! Ako se – hipotetski govoreći – jednom dogodi da Crkva ne nosi Isusa, to bi bila mrtva Crkva! Crkva mora nositi Isusovo milosrđe, Isusovu ljubav, Isusovo milosrđe”, rekao je tada Papa.

Zuckerberg vjerojatno ima plemenite nakane i želi svojom društvenom mrežom pomoći ljudima u potrebi. Ali, pri tome zaboravlja na one najdublje potrebe koje na odlučujući način definiraju i usmjeravaju čovjekov život. Običan “osjećaj pripadnosti” ili “pomaganje drugima” ne mogu čovjeku ponuditi okvir koji će mu davati snagu i smisao. Onaj životni okvir koji Joseph Ratzinger u svojemu ”Uvodu u kršćanstvo” naziva “cjelinom koja omogućuje stvarnost, čovjeku pruža istinski ljudsku egzistenciju, čini ga mogućim kao ljudsko biće”.

To je vjera u Isusa Krista.

Goran Andrijanić | Bitno.net