L'OSSERVATORE ROMANO
Objavljeno tajno pismo u kojem se Pavao VI. odriče papinske službe
Osvrnuvši se na čin svog prethodnika, papa Franjo je u komentaru napisao: “Moramo zahvaliti Bogu, koji jedini vodi i štiti Crkvu, jer je dopustio Pavlu VI. da do posljednjeg dana svog života bude otac, pastir, učitelj, brat i prijatelj.”
Premda je kao Sveti Otac upravljao Crkvom sve do svoje smrti 1978., blaženi Pavao VI. je gotovo na samom početku pontifikata napisao pismo u kojem se odriče službe biskupa Rima i poglavara Katoličke Crkve.
Tajno pismo, napisano 2. svibnja 1965., sadrži razloge i uvjete po kojima bi to odreknuće trebalo stupiti na snagu poput “trajne ili neizlječive bolesti” ili “drugih teških i trajnih zapreka”.
Iako se u njegovo postojanje godinama sumnjalo, pismo je nedavno prvi put ugledalo svjetlo dana u knjizi “Pavlova barka” koju je napisao monsinjor Leonardo Sapienza, regent Papinske kuće. Isječak s pismom i popratnim komentarom pape Franje (koji se također nalazi u knjizi) objavljen je 15. svibnja u vatikanskim novinama L’Osservatore Romano.
Blaženi Pavao VI. tvrdi kako je pisao “svjestan odgovornosti pred Bogom te srcem ispunjenim poštovanjem i ljubavlju koja nas ujedinjuje u svetoj Katoličkoj Crkvi, ne zanemarujući našu dužnost naviještanja svijetu”.
Tekst je proslijedio tadašnjem dekanu Kardinalskog zbora, francuskom kardinalu Eugenu Tisserantu kojem je dao autoritet da zajedno sa Zborom kardinala “prihvati i proglasi valjanom” njegovu odluku o ostavci, u skladu s gore navedenim razlozima. Osim Tisseranta, za pismo je znao vrlo uzak krug ljudi, a njegovo postojanje potvrdio je tek 2017. kardinal Giovanni Battista Re, no sadržaj je do nedavno ostao nepoznat.
Osvrnuvši se na čin svog prethodnika, papa Franjo je u komentaru napisao: “Moramo zahvaliti Bogu, koji jedini vodi i štiti Crkvu, jer je dopustio Pavlu VI. da do posljednjeg dana svog života bude otac, pastir, učitelj, brat i prijatelj.”
Sveti je Otac također istaknuo svoje “divljenje” njegovom “poniznom i proročkom svjedočanstvu ljubavi za Krista i njegovu Crkvu”.
“Našavši se licem u lice s iznimnom misijom koja mu je povjerena, kao i s protestima i društvom koje je prolazilo kroz vrtoglave promjene, Pavao VI. nije pobjegao od odgovornosti. Ono što mu je bilo važno su potrebe Crkve i svijeta, a papa koji je ograničen ozbiljnom bolešću ne može dostatno vršiti svoju apostolsku dužnost.”
Tino Krvavica | Bitno.net