Moda koja me najviše brine

Silno se zamislim i plaši me kada se pretjeruje s modom onoga što u Argentini zovemo mascotte, a to su životinjice ljubimci koje sve više osoba voda sa sobom, svakodnevno i po čitav dan. Ponekad se prema životinjama gaji veliku ljubav; to je važna tema i, po mojemu mišljenju, s pravom je treba imati u vidu jer Bog je stvorio čovjeka, ali i životinje i okoliš. Međutim, zabrinjava kada su ljudi – opterećeni osjećajem samoće i možda željom da se „igraju boga“ – potpuno obuzeti odnosom prema mascottama. Služe se životinjama, a ne poštuju njihovo dostojanstvo.

To je varljiva moda za stvaranje programirane naklonosti: programiranoga prijateljstva, priručne obitelji, priručne ljubavi. To je ljubav na svoju sliku i priliku, koja zaboravlja ljudsko biće i društvene odnose, poistovjećujući mascotte s osobama. Zapravo, ta životinja postaje vlasnikov rob pri čemu vlasnik uživa u zamišljenu odnosu u zamjenu za ljudske društvene odnose koji traže razgovor i međusobnu razmjenu.

Odnos prema mascotti dovodi u opasnost da to postane jednosmjeran odnos u kojemu se uvijek i u svakom slučaju dobiva oproštenje i po kojemu se može bilo što učiniti. To nema nikakve veze s ljubavlju prema životinjama koja je plemenita i zapravo je nešto posve drugo.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Bog je mlad”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na poveznici ovdje.