POVIJESNI GOVOR

Cjeloviti prijevod govora kojim je Papa zatvorio susret ‘Zaštita maloljetnika u Crkvi’: Pretvorimo zlo u pročišćenje

Susret „Zaštita maloljetnika u Crkvi”: govor Svetog Oca Franje na zatvaranju susreta „Zaštita maloljetnika u Crkvi”, 24. veljače 2019.

Draga braćo i sestre,

zahvaljujem Bogu koji nas je pratio ovih dana. Volio bih zahvaliti i svima vama za crkveni duh i konkretnu posvećenost koje ste tako velikodušno pokazali.

Naš nam je rad pomogao još jednom shvatiti da je težina pošasti seksualnog zlostavljanja maloljetnika, i kroz povijest je bila, raširen fenomen u svim kulturama i društvima. To je relativno nedavno postalo tema sustavnog istraživanja, i to zahvaljujući promjenama javnoga mnijenja o problemu kojeg se nekada smatralo tabuom. Svatko je znao za njegovu prisutnost, ali nitko o njemu nije govorio. Mislim i na okrutnu vjersku praksu žrtvovanja ljudi – često djece – u poganskim obredima, nekad raširenu u određenim kulturama. Dostupne statistike o zlostavljanju maloljetnika, što su ih prikupile razne nacionalne i međunarodne organizacije i agencije (WHO, UNICEF, INTERPOL, EUROPOL i druge) ni danas još ne predstavljaju prave razmjere pojave, često podcijenjene, uglavnom zato što većina slučajeva seksualnog zlostavljanja maloljetnika ne bude prijavljena 1, ponajviše velik broj slučajeva počinjenih unutar obitelji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Žrtve rijetko progovore i potraže pomoć 2. Iza tog oklijevanja može biti sram, zbunjenost, strah od osvete, razni oblici krivnje, nepovjerenje u institucije, oblici kulturnog i društvenog uvjetovanja, ali i manjak informacija o uslugama i mjestima gdje se može dobiti pomoć. Ta muka tragično vodi do ogorčenosti, pa čak i do samoubojstva, a ponekad i do traženja osvete čineći istu stvar. Sigurno je to da su milijuni djece na svijetu žrtve iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja.

Ovdje je važno citirati ukupne podatke – po mome mišljenju još djelomične – na globalnoj razini 3, a zatim iz Europe, Azije, obiju Amerika, Afrike i Oceanije, kako bismo dali predodžbu težine i razmjera ove pošasti u našim društvima 4. Da izbjegnem nepotrebno izmotavanje, na početku bih istaknuo da se države spominju samo radi navođenja statističkih podataka što ih pružaju prije spomenuta izvješća.

Prva istina vidljiva iz podataka koje imamo je da su oni koji počinjaju zlostavljanje, djela tjelesnog, seksualnog ili emocionalnog nasilja, prvenstveno roditelji, rodbina, muževi udanih djevojčica, treneri i učitelji. Nadalje, prema UNICEF-ovim podacima iz 2017. o 28 zemalja svijeta, 9 od svakih 10 djevojčica koje su doživjele prisilne seksualne odnose otkrilo je da su bile žrtve nekoga koga su poznavale ili tko je bio blizak njihovoj obitelji.

Prema službenim podacima američke vlade, u SAD-u je svake godine preko 700 000 djece žrtva djela nasilja i zlostavljanja. Prema Međunarodnom centru za nestalu i iskorištavanu djecu (ICMEC), jedno od svakih desetero djece doživi seksualno zlostavljanje. U Europi je 18 milijuna djece žrtva seksualnog zlostavljanja 5.

Ako kao primjer uzmemo Italiju, izvješće Telefono Azzuro  („Plavog telefona”) iz 2016. navodi da se 68,9 % zlostavljanja dogodilo u domu maloljetnika 6.

Nasilna djela ne događaju se samo u kući, nego i u susjedstvu, školi, sportskim dvoranama 7, a nažalost i u crkvenom okruženju.

Istraživanja provedena posljednjih godina o fenomenu seksualnog zlostavljanja maloljetnika pokazuju i da je razvoj interneta i medija komunikacije pridonio značajnom porastu slučajeva zlostavljanja i nasilnih djela počinjenih na internetu. Pornografija se preko interneta sve brže širi svijetom. Pošast pornografije proširila se u uznemirujućem opsegu, uzrokujući psihološku štetu i uništavajući odnose između muškaraca i žena, i između odraslih i djece. Taj je fenomen u stalnom porastu. Tragično, velik dio pornografske produkcije ima veze s maloljetnicima, koji su tako ozbiljno povrijeđeni u svome dostojanstvu. Studije na tom polju – što je tužno – dokumentiraju da se to događa na sve užasnije i nasilnije načine, čak do točke da se djela zlostavljanja maloljetnika naručuju i uživo gledaju preko interneta 8.

Ovdje bih spomenuo svjetski kongres održan u Rimu na temu dostojanstva djeteta u digitalnoj eri, kao i prvi Forum međuvjerskog saveza za sigurnije zajednice, održanog na istu temu u Abu Dhabiju u studenom prošle godine.

Druga pošast je seksualni turizam. Prema podacima iz 2017. dobivenima od Svjetske turističke organizacije, svake godine 3 milijuna ljudi po cijelom svijetu putuje kako bi imali seksualne odnose s maloljetnikom 9. Znakovito je da počinitelji tih zločina u većini slučajeva čak i ne shvaćaju da počinjaju kriminalno djelo.

Suočeni smo s univerzalnim problemom, tragično prisutnim gotovo posvuda, koji pogađa svakoga. No mora nam biti jasno da to zlo, koje ozbiljno utječe na naša društva kao cjelinu 10, nije nimalo manje užasno kad se događa u Crkvi.

Brutalnost ovog globalnog fenomena postaje sve ozbiljnija i skandaloznija u Crkvi, jer je apsolutno nekompatibilna s njezinim moralnim autoritetom i etičkom vjerodostojnošću. Posvećene osobe, koje Bog izabrao da vode duše k spasenju, dopuštaju da njima ovlada njihova ljudska slabost ili bolest, i tako postaju Sotonini instrumenti. U zlostavljanju vidimo ruku zla, koja ne štedi ni dječju nevinost. Nikakva objašnjenja nisu dovoljna za zlostavljanja koja uključuju djecu. Moramo s poniznošću i hrabrošću priznati da stojimo licem u lice s misterijem zla, koje najžešće pogađa one najranjivije, jer su oni Isusova slika. Zato je Crkva sad postaje sve svjesnija potrebe ne samo da se disciplinskim mjerama i kanonskim procesima suzbiju najteži slučajevi zlostavljanja, nego da se i tom fenomenu odlučno pristupi unutar i izvan Crkve. Ona se osjeća pozvanom boriti se protiv toga zla koje pogađa u samo srce njezina poslanja da propovijeda Evanđelje malenima i štiti ih od gladnih vukova.

Ovdje ponovno jasno izjavljujem: ako se u Crkvi pojavi i samo jedan slučaj zlostavljanja – što samo po sebi predstavlja užas – tom će se slučaju pristupiti s najvećom ozbiljnošću. Braćo i sestre: Crkva u opravdanom gnjevu naroda vidi odraz gnjeva Božjega, koga su izdale i uvrijedile te posvećene osobe, varalice. Odjek nijemog krika malenih koji su, umjesto da u njima nađu očeve i duhovne vođe, naišli na mučitelje, protrest će srca otupjela od licemjerja i moći. Naša je dužnost pomno paziti na taj nijemi, ugušeni krik.

Teško je shvatiti fenomen seksualnog zlostavljanja maloljetnika ne uzevši u obzir moć, jer zloporaba moći i iskorištavanje inferiornosti i ranjivosti zlostavljanih omogućavaju manipulaciju njihovom savjesti i psihološkom i tjelesnom slabošću. Zloporaba moći je prisutna i u drugim oblicima zlostavljanja koji pogađaju gotovo 85 milijuna djece koje je svatko zaboravio: djece-vojnika, djece u prostituciji, izgladnjele djece, djece otete i zlostavljane u užasnoj trgovini ljudskim organima, djece-robova, žrtava rata, izbjeglica, pobačene djece i tolikih drugih.

Pred svom ovom okrutnošću, svim ovim idolatrijskim žrtvovanjem djece bogu moći, novca, oholosti i arogancije, empirijska objašnjenja nisu dovoljna. Uz njih ne možemo shvatiti širinu i dubinu ove tragedije. Ovdje opet vidimo ograničenja čisto pozitivističkog pristupa. On nam može dati pravo objašnjenje koje pomaže pri provođenju nužnih mjera, ali ne može nam dati smisao. Danas nam treba i objašnjenje i smisao. Objašnjenje će nam mnogo pomoći u sferi djelovanja, ali to će nas dovesti samo do pola puta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što je onda egzistencijalni „smisao” ovog kriminalnog fenomena? U svjetlu njegove ljudske širine i dubine to nije ništa doli očitovanje duha zla u današnjem vremenu. Ako ne uzmemo tu dimenziju u obzir, ostat ćemo daleko od istine i nećemo imati pravih rješenja.

Braćo i sestre, danas se nalazimo pred očitovanjem čistog, agresivnog i destruktivnog zla. Iza i unutar ovoga je duh zla, koji u svojoj oholosti i aroganciji sebe smatra gospodarom svijeta 11 i misli da je trijumfirao. Volio bih vam ovo reći s autoritetom brata i oca, zasigurno malenoga i grešnika, ali koji je pastir Crkve koji predsjeda u ljubavi: u ovim bolnim slučajevima vidim ruku zla koja ne štedi ni nevinost malenih. To me asocira na primjer Heroda, koji je vođen strahom od gubitka moći naredio pokolj sve betlehemske djece 12. Iza toga je Sotona.

Baš kao što moramo poduzeti svaku praktičnu mjeru koju nam nude zdravi razum, znanost i društvo, ne smijemo iz vida izgubiti sljedeću stvarnost – moramo koristiti duhovna sredstva kojima nas Gospodin uči: poniženje, samooptuživanje, molitvu i pokoru. To je jedini način da svladamo duh zla. Tako ga je svladao Isus 13.

Cilj Crkve bit će da sluša, pazi, štiti i brine za zlostavljanu, iskorištavanu i zaboravljenu djecu, gdje god ona bila. Kako bi ostvarila taj cilj, Crkva se mora izdići iznad ideoloških rasprava i novinarskih praksi koje često, iz različitih interesa, iskorištavaju tragediju kroz koju prolaze maleni.

Došlo je vrijeme da radimo zajedno kako bismo iskorijenili ovo zlo iz tijela čovječanstva koristeći svaku nužnu mjeru koja je već na snazi na međunarodnoj i na crkvenoj razini. Došlo je vrijeme da pronađemo pravu ravnotežu svih prisutnih vrijednosti i da pružimo usklađene direktive za Crkvu, izbjegavajući dva ekstrema „justicijalizma” isprovociranog krivnjom za prošle grješke i medijskim pritiskom, i defanzivnosti koja se ne može suočiti s uzrocima i posljedicama ovih teških zločina.

U ovom bih kontekstu spomenuo „najbolje prakse” koje je pod vodstvom WHO-a 14 formulirala skupina od 10 međunarodnih tijela, koja je razvila i odobrila paket mjera nazvanih INSPIRE: Sedam strategija za kraj nasilja protiv djece 15.

Uz pomoć ovih smjernica, rad koji proteklih godina obavlja Papinska komisija za zaštitu maloljetnika, i uz doprinose ovoga susreta, Crkva će se u razvijanju svoga zakonodavstva koncentrirati na sljedeće aspekte:

  1. Zaštita djece. Glavni cilj svake mjere mora biti zaštita malenih i sprječavanje da budu žrtve ijednog oblika psihološkog i tjelesnog zlostavljanja. Potrebna je promjena mentaliteta kako bismo se borili protiv defanzivnog i reaktivnog pristupa zaštiti institucije i kako bismo se odlučno i svim srcem zauzimali za dobro zajednice dajući u svakom smislu prioritet žrtvama zlostavljanja. Moramo pred sobom uvijek imati nevina lica malenih, sjećajući se Gospodinovih riječi: „Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku. Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan.” (Mt 18,6-7)
  2. Besprijekorna ozbiljnost. Ovdje ću ponoviti da „Crkva neće zazirati od napora da učini sve što je nužno da se pravdi privede bilo koga tko je počinio takve zločine. Crkva nikad neće pokušavati zatajiti ili ne shvaćati ozbiljno ijedan slučaj” (Obraćanje Rimskoj kuriji, 21. prosinca 2018.) Ona je uvjerena da su „grijesi i zločini još više ukaljani nevjernošću i sramotom; oni unakazuju lice Crkve i potkopavaju njezinu vjerodostojnost. I sama je Crkva, sa svojom vjernom djecom, žrtva tih djela nevjernosti i tih stvarnih grijeha ‘pronevjere’” (ibid.)
  3. Istinsko pročišćavanje. Pored mjera koje su već poduzete i napretka postignutog na području sprječavanja zlostavljanja, potrebno je stalno obnavljati posvećenost svetosti pastira, čija je sličnost Kristu, Dobrom pastiru, pravo Božjeg naroda. Crkva tako ponovno izjavljuje da je „odlučna neumorno ići putem pročišćavanja, propitujući kako najbolje zaštititi djecu, izbjeći ove tragedije, donijeti iscjeljenje i obnovu žrtvama, i poboljšati obuku u sjemeništima. […] Nastojat će se da prošle greške budu prilike za uklanjanje ove pošasti, ne samo iz tijela Crkve nego i iz društva.” (ibid.) Sveti strah Božji vodi nas da optužimo sebe – kao pojedince i kao instituciju – i da nadoknadimo svoje neuspjehe. Samooptuživanje je početak mudrosti i vezano je za zdravi strah Božji: učiti kako optuživati sebe, kao pojedince, kao institucije, kao društvo. Ne smijemo pasti u zamku okrivljavanja drugih, što je korak prema „alibiju” koji nas odvaja od stvarnosti.
  4. Formacija. Drugim riječima, zahtijevanje kriterija za selekciju i obuku kandidata za svećeništvo koji nisu samo negativni, i bave se samo isključivanjem problematičnih osobnosti, nego i pozitivni, koji pružaju uravnotežen proces formacije za prikladne kandidate, potičući na svetost i vrlinu čistoće. Sv. Pavao VI. u enciklici Sacerdotalis Caelibatus pisao je da je „život svećenika u celibatu, život koji tako potpuno i osjetljivo uključuje cijeloga čovjeka, isključuje one čije su tjelesne, psihičke i moralne kvalifikacije nedovoljne. Nitko se ne smije pretvarati da milost nadoknađuje prirodne defekte kod takvog čovjeka”. (br. 64)
  5. Jačanje i revizija smjernica biskupskih konferencija. Drugim riječima, reafirmiranje potrebe da biskupi budu ujedinjeni u primjeni parametara koji služe kao pravila, a ne samo indikacije. Pravila, a ne samo indikacije. Zlostavljanje se nikad ne smije prikrivati (kako je često bio slučaj u prošlosti) ili ne shvaćati dovoljno ozbiljno, jer prikrivanje zlostavljanja potiče širenje zla i stvara novu razinu skandala. Također, i naročito, razvijanje novih i učinkovitih pristupa prevenciji u svim institucijama i u svakoj sferi crkvene aktivnosti.
  6. Praćenje zlostavljanih. Zlo koje su doživjeli nanijelo im je neizbrisive rane koje se očituju i u zamjeranju i sklonosti autodestruktivnosti. Crkva ima dužnost pružiti im svu potporu koju trebaju, uz pomoć stručnjaka za ovo područje. Slušati, ili da čak kažem, „gubiti vrijeme” slušajući. Slušanje liječi osobu koja pati, a i nas liječi od našeg egoizma, hladnoće i nebrige, stava što su ga pokazali svećenik i levit u usporedbi o dobrom Samarijancu.
  7. Digitalni svijet. Zaštita maloljetnika mora uzeti u obzir nove oblike seksualnog zlostavljanja i svih oblika zlostavljanja koji prijete maloljetnicima u okruženjima u kojima žive i putem novih uređaja koje koriste. Sjemeništarci, svećenici, redovnici i redovnice, pastoralni djelatnici, svi mi, moramo biti svjesni da digitalni svijet i korištenje njegovih uređaja često ima dublji učinak nego što mislimo. Tu moramo potaknuti zemlje i vlasti da primijene svaku mjeru koja je potrebna da se suzbije internetske stranice koje prijete ljudskom dostojanstvu, dostojanstvu žena i – pogotovo – djece. Braćo i sestre: zločin nema pravo na slobodu. Postoji apsolutna potreba boriti se protiv tih grozota s krajnjom odlučnošću, biti budni i poduzimati svaki napor kako razvoj mladih ljudi ne bi bio poremećen ili pokvaren nekontroliranim pristupom pornografiji, koja ostavlja duboke ožiljke na njihovim umovima i srcima. Moramo osigurati da ti mladi muškarci i žene, naročito sjemeništarci, redovnici i redovnice, ne budu robovi ovisnosti utemeljenih na iskorištavanju i kriminalnom zlostavljanju nevinih i njihovih slika, i na prijeziru dostojanstva žena i ljudske osobe. Ovdje se mora spomenuti nove norme o graviora delicta (najozbiljnijim prekršajima), koje je 2010. odobrio papa Benedikt XVI., koje uključuju kao novu vrstu zločina „stjecanje, posjedovanje ili distribuciju od strane klerika pornografskih slika maloljetnika […] bilo kakvim sredstvima ili koristeći bilo kakvu tehnologiju”. Tekst govori o maloljetnicima „mlađima od 14 godina”. Mi sad smatramo da bi se ta dobna granica trebala podići kako bi se proširila zaštita maloljetnika i istaknula težina tih djela.
  8. Seksualni turizam. Ponašanje, način gledanja drugih, samo srce Isusovih učenika i slugu mora uvijek prepoznavati sliku Božju u svakom ljudskom biću, počevši s najnevinijima. Samo ćemo ih oslanjanjem na to radikalno poštovanje dostojanstva drugih moći obraniti od sve raširenije moći nasilja, iskorištavanja, zlostavljanja i korupcije, i služiti im na vjerodostojan način u njihovom cjelovitom ljudskom i duhovnom rastu, u susretu s drugima i s Bogom. Borba protiv seksualnog turizma zahtijeva da on bude zabranjen zakonom, ali i da žrtve tog kriminalnog fenomena dobiju potporu i da im se pomogne da se ponovno uključe u društvo. Crkvene zajednice pozvane su ojačati svoju pastoralnu brigu osoba iskorištavanih seksualnim turizmom. Među njima su najranjiviji i naročitu pomoć zasigurno trebaju žene, maloljetnici i djeca. Djeci trebaju posebni oblici zaštite i pažnje. Vlasti moraju ovo učiniti prioritetom i djelovati hitno u borbi protiv trgovine ljudima i gospodarskog iskorištavanja djece. Zato je važno koordinirati nastojanja na svakoj razini društva i blisko surađivati s međunarodnim organizacijama kako bi se ostvario zakonski okvir sposoban štititi djecu od seksualnog iskorištavanja u turizmu i osigurati pravno gonjenje prijestupnika ­16.

Dopustite mi da od srca zahvalim svim onim svećenicima i posvećenim osobama koje vjerno i potpuno služe Gospodinu, i koji se sami osjećaju osramoćenima i diskreditiranima sramotnim ponašanjem neke svoje subraće. Svi mi – Crkva, posvećene osobe, narod Božji, čak i sam Bog – trpimo posljedice njihove nevjernosti. U ime cijele Crkve zahvaljujem velikoj većini svećenika koji ne samo da su vjerni svom celibatu, nego izgaraju u službi koju su otežali skandali manjine (ali uvijek prevelike) njihove subraće. Zahvaljujem i vjernicima koji su svjesni dobrote svojih pastira i nastavljaju moliti za njih i podupirati ih.

Na kraju bih volio naglasiti važnu potrebu da ovo zlo pretvorimo u priliku za pročišćenje. Pogledajmo primjer Edith Stein – sv. Terezije Benedikte od Križa – sa sigurnošću da „u najtamnijoj noći ustaju najveći proroci i sveci. Struja mističnog života koja daje život ostaje nevidljiva. Na presudne događaje u povijesti svijeta utjecale su duše o kojima povijesne knjige ne govore. Tim dušama moramo zahvaliti za presudne događaje u svojim osobnim životima, i to je nešto što ćemo znati onoga dana kad sve što je skriveno bude izneseno na svjetlo.” Sveti, vjerni narod Božji, u svojoj svakodnevnoj šutnji, u mnogim oblicima i na mnoge načine nastavlja tvrdoglavom nadom pokazivati i svjedočiti da Gospodin nikad ne napušta, nego podupire trajnu, i u mnogo slučajeva bolnu odanost svoje djece. Sveti, strpljivi, vjerni narod Božji, rođen i oživljen Duhom Svetim, najbolje je lice proročke Crkve, koje stavlja Gospodina u središte u svakodnevnom davanju sebe. Upravo će nas taj sveti narod Božji osloboditi od pošasti klerikalizma, plodnog tla za sve ove nemile stvari.

Najbolji rezultati i najučinkovitije rješenje koje možemo ponuditi žrtvama, narodu Svete Majke Crkve i cijelome svijetu jest predanost osobnom i kolektivnom obraćenju, poniznosti učenja, slušanja, zaštite i pomaganja najranjivijima.

Svesrdno pozivam sve vlasti i pojedince na bezrezervnu borbu protiv zlostavljanja maloljetnika, seksualnog i svakog drugog, jer imamo posla s odvratnim zločinima koje treba izbrisati s lica Zemlje. To traže tolike žrtve skrivene u obiteljima i u raznim okruženjima našega društva.

Izvor: Tiskovni ured Svete Stolice

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net


1 V. MARIA ISABEL MARTÍNEZ PÉREZ, Abusos sexuales en niños y adolescentes, ed. Criminología y Justicia, 2012., prema kojem prijavljeno bude tek 2 % slučajeva, naročito ako se zlostavljanje dogodilo kod kuće. Ona broj žrtava pedofilije u našem društvu određuje između 15 i 20 %. Samo  50 % djece otkrije zlostavljanje koje su pretrpjeli, a od tih slučajeva prijavljeno bude tek njih 15 %. Samo 15 % završi na sudu.

2 Jedno od troje nikome ništa ne kaže (Podaci iz 2017. što ih je prikupila neprofitna organizacija THORN.)

3 Na globalnoj razini: u 2017. WHO je procijenio da je jedna milijarda maloljetnika između dvije i 17 godina doživjela nasilna djela ili tjelesno, emocionalno ili seksualno zanemarivanje. Seksualno zlostavljanje (od pipanja do silovanja), prema nekim procjenama UNICEF-a iz 2014. pogodit će 120 milijuna djevojčica, koje su najčešće žrtve. 2017. UNICEF je izvijestio da je u 38 zemalja svijeta s niskim do srednjim dohotkom gotovo 17 milijuna žena priznalo da su u djetinjstvu doživjele prisilan seksualni odnos.

Europa: U 2013. WHO je procijenio oko 18 milijuna slučajeva zlostavljanja. Prema UNICEF-u, u 28 europskih zemalja oko 2,5 milijuna mladih žena navelo je da su doživjele seksualno zlostavljanje sa ili bez tjelesnog kontakta prije 15. godine (podaci objavljeni 2017.) Usto, 44 milijuna (22,9 %) bile su žrtve tjelesnog nasilja, a 55 milijuna (29,6 %) bile su žrtve psihološkog nasilja. Ne samo to: 2017. je izvješće INTERPOL-a o seksualnom iskorištavanju maloljetnika dovelo do identifikacije 14 289 žrtava u 54 europske zemlje. Što se tiče Italije, CESVI je 2017. procijenio da je šest milijuna djece doživjelo zlostavljanje. Nadalje, prema podacima Telefono Azzuro, u kalendarskoj godini 2017. Servizio 114 Emergenzia Infanzia bavio se s 98 slučajeva seksualnog zlostavljanja i pedofilije, što je oko 7,5 % ukupnih slučajeva kojima se ta služba bavila. 65 % maloljetnika što su tražili pomoć bile su ženske žrtve, a više od 40 % bilo je mlađe od 11 godina.

Azija: U Indiji, u desetljeću 2001. – 2011. Azijski centar za ljudska prava izvijestio je o ukupno 48 338 slučajeva silovanja maloljetnika, s povećanjem od 336 % u tom razdoblju: 2113 slučajeva u 2001. povećalo se na 7112 slučajeva u 2011.

Amerike: U SAD-u službeni vladini podaci navode da je više od 700 000 djece svake godine žrtva nasilja i zlostavljanja. Prema Međunarodnom centru za nestalu i iskorištavanu djecu (ICMEC) jedno od desetero djece doživi seksualno zlostavljanje.

Afrika: U Južnoj Africi su rezultati studije koju je proveo Centar za pravdu i sprječavanje nasilja Sveučilišta u Cape Townu pokazali da je jedno od troje južnoafričkih mladih osoba, muških i ženskih, u opasnosti da će biti seksualno zlostavljani prije 17. godine. Prema studiji, prvoj te vrste na nacionalnoj razini u Južnoj Africi, 784 967 mladih između 15 i 17 godina već je doživjelo seksualno zlostavljanje. Žrtve su u ovom slučaju najviše mladići. Manje od trećine njih prijavilo je nasilje vlastima. U drugim afričkim zemljama slučajevi seksualnog zlostavljanja maloljetnika dio su šireg konteksta nasilnih djela povezanih sa sukobima koji pogađaju kontinent, zbog čega ih je teško pobrojati. Pojava je također usko povezana s raširenom praksom maloljetničkih brakova u raznim afričkim narodima, kao i drugdje.

Oceanija: U Australiji, prema podacima što ih je objavio Australski institut za zdravlje (AIHW) u veljači 2018., koji obuhvaćaju razdoblje od 2015. do 2017., jedna od šest žena (16 %, tj. 1,5 milijuna) navela je da je doživjela tjelesno i/ili seksualno zlostavljanje prije 15. godine, a jedan od devetorice muškaraca (11 %, tj. 992 000) naveo je da je doživio to zlostavljanje kad je bio dijete.  Također, 2015./’16. oko 450 000 djece bilo je obuhvaćeni mjerama zaštite djece, a 55 600 maloljetnika izmješteno je iz svojih domova kako bi se djelovalo na zlostavljanje koje su doživjeli i spriječilo buduća. Konačno, ne smiju se zaboraviti opasnosti kojima su izloženi maloljetni urođenici: prema AIHW-u, 2015./’16. urođenička djeca imala su sedam puta veću vjerojatnost da će biti zlostavljani i napušteni u usporedbi sa svojim vršnjacima koji nisu urođenici (v. http://www.pbc2019.org/protection-of-minors/child-abuse-on-the-global-level).

4 Dani podaci odnose se na okruge-uzorke odabrane na temelju pouzdanosti dostupnih izvora. Studije što ih je UNICEF objavio o 30 zemalja potvrđuju tu činjenicu: mali postotak žrtava izjavio je da su zatražili pomoć.

5 https://www.repubblica.it/salute/prevenzione/2016/05/12/news/maltrattamenti_sui_minori_tutti_gli_abusi-139630223

6 Preciznije, oni navodno odgovorni za teškoće što su ih maloljetnici doživjeli su u 73,7 % slučajeva roditelji (u 44,2 % majka, u 29,5 % slučajeva otac), rođak (3,3 %), prijatelj (3,2 %), poznanik (3 %), učitelj (2,5 %). Podaci pokazuju da je samo u malom postotku slučajeva (2,2 %) odgovorna  nepoznata odrasla osoba. V. ibid.

7 Engleska studija iz 2011. koju je provelo Nacionalno društvo za sprječavanje okrutnosti prema djeci (NSPCC) otkrila je 29 % intervjuiranih navelo da su doživjeli seksualno zlostavljanje (tjelesno i verbalno) u sportskim dvoranama.

8 Prema podacima Internet Watch Foundation (IWF), svakih 7 minuta neka internetska stranica šalje slike seksualno zlostavljane djece. 2017. je otkriveno da 78 589 URL-ova sadrži slike seksualnog zlostavljanja najviše u Nizozemskoj, za kojom slijede SAD, Kanada, Francuska i Rusija. 55 % žrtava bilo je mlađe od 10 godina, 86 % bile su djevojčice, 7 % dječaci i 5 % jedni i drugi.

9 Najčešće posjećena odredišta su Brazil, Dominikanska Republika, Kolumbija, kao i Tajland i Kambodža. Njima su se nedavno pridružile neke afričke i istočnoeuropske zemlje. S druge strane, šest zemalja iz kojih najčešće dolaze zlostavljači su Francuska, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevsto, Kina, Japan i Italija. Ne smije se zanemariti ni sve veći broj žena koje putuju u zemlje u razvoju tražeći seks za novac s maloljetnicima: one predstavljaju ukupno 10 % seksualnih turista na cijelom svijetu. Nadalje, prema studiji organizacije End Child Prostitution in Asian Tourism (ECPAT) International, između 2015. i 2016. godine 36 & seksualnih turista-pedofila bili su redoviti, a 65 % povremeni  klijenti (v. https://www.osservatoriodiritti.it/2018/03/27/turismo-sessuale-minorile-nel-mondo-italia-ecpat).

10 „Ako ova velika tragedija uključuje neke svećenike, moramo se pitati koliko je to duboko ukorijenjeno u našim društvima i našim obiteljima.” (Obraćanje Rimskoj kuriji, 21. prosinca 2018.)

11 V.R.H. BENSON, The Lord of the World, Dodd, Mead and Company, London, 1907. („Gospodar svijeta”, Verbum, Split, 2015.)

12 „Quare times, Herodes, quia audis Regem natum? Non venit ille ut te excludat, sed ut diabolum vincat. Sed tu haec non intelligens turbaris et saevis; et ut perdas unum quem quaeris, per tot infantium mortes efficeris crudelis… Necas parvulos corpore quia te necat timor in corde.” (SV. QUODVULTDEUS, Sermo 2 de Symbolo: PL 40, 655)

13 „Quemadmodum enim ille, effuso in scientiae lignum veneno suo, naturam gusto corruperat, sic et ipse dominicam carnem vorandam praesumens, deitatis in ea virtute corruptus interituque sublatus est.” (SV. MAKSIM ISPOVJEDALAC, Centuria 1, 8-3: PG 90, 1182-1186).

14 (CDC: Centri Sjedinjenih Država za kontrolu i sprječavanje bolesti; CRC: Konvencija o pravima djeteta; End Violence Against Children: The Global Partnership; PAHO: Panamerička zdravstvena organizacija; PEPFAR: Predsjednikov hitni program za pomoć oboljelima od AIDS-a; TFG: Together for Girls ; UNICEF: Fond Ujedinjenih naroda za djecu; UNODC: UN-ov ured za droge i kriminal; USAID: Američka organizacija za međunarodni razvoj; WHO: Svjetska zdravstvena organizacija).

15 Svako slovo riječi INSPIRE predstavlja jednu od strategija, i većinom se program pokazao preventivno učinkovitim protiv raznih oblika nasilja, uz dobrobiti na područjima poput mentalnog zdravlja, obrazovanja, i smanjenja zločina. Sedam strategija jest: Implementacija i provođenje zakona (npr. izbjegavanje nasilnog discipliniranja i ograničenje pristupa alkoholu i oružju); Norme i vrijednosti koje se moraju mijenjati (npr. one koje odobravaju seksualno nasilje protiv djevojčica ili agresivno ponašanje među dječacima); Sigurna okruženja (npr. utvrđivanje „vrućih točaka” nasilja u susjedstvima i rješavanje lokalnih pitanja politikama koje rješavaju probleme i drugim intervencijama); Potpora roditeljima i skrbnicima (npr. pružanjem formacije roditeljima za njihovu djecu, i novim roditeljima); Ekonomsko jačanje (npr. mikrokrediti i formacija o imetku općenito); Službe reagiranja i potpore (npr. osiguravanje da djeca izložena nasilju imaju pristup učinkovitoj hitnoj skrbi i mogu primiti prikladnu psihosocijalnu potporu); Edukacija i životne vještine (npr. osiguravanje da djeca pohađaju školu i pružanje društvenih vještina).

16 V. Konačni dokument 6. svjetskog kongresa o pastoralnoj brizi u turizmu, 2004.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 26. veljače 2019.

Možda vam se svidi