MUČNA SVJEDOČANSTVA

Žrtve koje su optužile čileanske biskupe za zataškavanje seksualnog zlostavljanja u bogoslovijama iznijele svoje priče

Jedan od biskupa čije se ime najčešće spominje u ovim svjedočanstvima je biskup Gonzalo Duarte čiju je ostavku papa Franjo prihvatio u lipnju ove godine.

Foto: Shutterstock.com

Američki portal Crux razgovarao je s četvoricom bivših bogoslova iz čileanske biskupije Valparaiso. U razgovoru su iznijeli pritužbe koje su predali crkvenim vlastima u razdoblju od 2010. do ovog lipnja, kada su papinski predstavnici posjetili zemlju zbog krize povezane sa seksualnim zlostavljanjima počinjenim od strane klerika. Trojica su dopustila da se objave njihova imena, dok je četvrti govorio pod pseudonimom.

Ovim žrtvama je nekoliko stvari zajedničko. Osim što su svi bili u istoj bogosloviji, svi su se obratili nadležnim crkvenim autoritetima koji, kako kažu, nisu učinili ništa vezano za njihove pritužbe.

Za zataškavanje zlostavljanja optužena su tri biskupa: biskup Francisco Javier Prado, bivši pomoćni biskup Valparaisa, biskup Santiago Silva, danas vojni biskup i predsjednik biskupske konferencije, ali također bivši pomoćni biskup Valparaisa i biskup Gonzalo Duarte, koji je bio biskup Valparaisa sve do rujna ove godine kada je papa Franjo prihvatio njegovu ostavku.

Tekst nastavlja ispod oglasa

Sebastian del Rio

Del Rio se pridružio bogosloviji u ožujku 1999. Tijekom prve tri godine, njegov duhovni voditelj bio je vlč. Mauro Ojeda Videla, koji je 2003. postao rektorom sjemeništa, nakon čega se odnos vlč. Ojede prema Del Riju znatno mijenja.

Nekadašnji bogoslov je zabilježio kako se novi rektor „počeo čudno odnositi prema njemu“, na način da ga je često javno kritizirao, konstantno promatrao i posjećivao ga u kasne sate. Nakon što mu je to počelo uzrokovati zdravstvene probleme, Del Rio se obratio tada pomoćnom biskupu Valparaisa, Santiagu Silvi, koji mu je nakon uvida u slučaj rekao: „Mauro, čini se da je zaljubljen u tebe, i moraš mu se suprotstaviti.“

Del Rio je to konačno učinio, upitavši izravno svoga rektora zašto se tako odnosi prema njemu, na što je dobio odgovor kako želi da se mladić više brine za njega, te da to iskaže, između ostaloga, „milovanjem“, zbog čega je Del Rio protestno napustio sobu.

Stvari su se za mladog bogoslova poboljšale kada je 2005. Ojeda smijenjen s mjesta rektora i prebačen da bude župnik u Viña del Maru, no pravo iznenađenje je Del Rija čekalo 2006. kada je obaviješten da je biskup Duarte odlučio da ga neće zarediti za svećenika.

Jedini izlaz koji je Del Riu ostao bio je pisati Svetoj Stolici, no vijesti o njegovoj pritužbi stigle su do bivšeg biskupa Valparaisa, Prade, koji je u pismu upućenom Del Riju naveo kako si je tim potezom „zaključao mogućnost kucanja na vrata svih bogoslovija“.

Mauricio Pulgar

Mauricio Pulgar se pridružio bogosloviji 1993. kada je imao 17 godina. Problemi su počeli već prve godine kada je voditelj formacije, Ojeda, izveo za vikend bogoslove u obližnji gradić i tamo ih natjerao da se zajedno s njime goli kupaju u bazenu. „Prijetio nam je da nam neće dozvoliti povratak u bogosloviju ako to ne učinimo“, prisjeća se Pulgar.

Po povratku u sjemenište odlučio je spavati zaključanih vrata jer je uočio kako pojedinim bogoslovima svećenici noću ulaze u sobe i zaključavaju se s njima. Među ostalim stvarima, vidio je i Duartea, koji tada još nije bio biskup, kako tjera bogoslova da ga poljubi u usta, a njega su samoga ismijavali jer „nije dopuštao svojoj homoseksualnosti da izađe na površinu“.

Nemogavši to više izdržati, zatražio ga je da ga se pošalje na ispomoć u neku od župa, gdje ga je dočekala još strašnija stvar. Župnik, Humberto Henriquez, jedne je večeri ponudio Pulgaru hranu i piće nakon čega se mladić osjetio omamljenim, i prema njegovim riječima bio silovan te noći.

Mnogo godina nakon toga, 2008., Pulgar se suočio s Henriquezom i snimio njihov razgovor u kojem je svećenik priznao svoje zlodjelo. Prema riječima novinara Cruxa koji su u posjedu snimke, tijekom razgovora Henriquez govori Pulgaru: „Nemoj me izdati, molim te. Nemoj uništiti moje svećeništvo“, obećavajući da će mu platiti tretman kod psihologa.

Slično kao i Del Riju, nije mu bilo dozvoljeno završiti studij teologije s kojega su ga potjerali.

Marcelo Soto

Marcelo Soto se pridružio istoj bogosloviji kao prethodna dvojica 1991. Godinu dana nakon toga bio je poslan na župu kod Henriqueza kako bi mu pomogao s poslovima.

„Sve je bilo dobro do toga vikenda u rujnu“, prisjeća se Soto. Te je nedjelje Henriquez predložio bogoslovu da gledaju film u njegovoj sobi. Čim je film počeo Soto je shvatio da je riječ o gay pornografiji te odlučno rekao da to ne želi gledati. Svećenik je zatim nasrnuo na njega u pokušaju da ga napastuje, ali je Soto brzo pobjegao.

Iduće srijede bogoslov se požalio pomoćnom biskupu Pradi, koji je održao sastanak s njime i s Duarteom, te obećao poslati Henriqueza terapeutu, a Sotu zabranio da govori o slučaju. Ipak, Soto svjedoči kako ga je u narednim mjesecima Henriquez „neprestano zvao, smijao mu se i rekao da je psihologinji govorio ono što je ona željela čuti“.

Nemogavši izdržati taj pritisak, Soto je napustio bogosloviju. Kasnije kada je čuo za Pulgarov slučaj susreo ga je i rekao mu kako se osjeća krivim za ono što se njemu dogodilo: „Osjećao sam se tako odgovornim… tako odgovornim… Jer da sam ja učinio nešto drugo, da sam stvari učinio drugačije, možda Humberto ne bi ostao na slobodi.“

Tekst nastavlja ispod oglasa

„John Doe“

„John Doe“ se pridružio bogosloviji u Valparaisu 2002. godine. Njegov duhovni vođa bio je vlč. Jaime Da Fonseca koji je duhovno vodio još 15 do 20 sjemeništaraca.

Tijekom priprema za završne ispite, Da Fonseca je rekao mladiću kako izgleda umorno i kako bi trebao primiti vitaminsku injekciju. Jedne večeri, nakon duhovnog razgovora, svećenik mu je rekao da legne na krevet jer će mu on osobno dati injekciju.

John ne može pričati o onome što se nakon toga dogodilo. „Sve čega se sjećam jest da sam gledao prema vratima, nadajući se da nitko neće ući“, rekao je. Upitan je li se dogodilo nešto seksualne naravi, kroz suze je rekao da jest.

John je rekao kako je prema njegovom saznanju Duarte primio preko 70 pritužbi protiv Da Fonsece, ali kako ništa nije učinio.

Susret s papinskim predstavnicima

Navedena su se četvorica u lipnju ove godine susrela s papinskim predstavnicima, nadbiskupom Sciclunom i vlč. Jordijem Bertomeuom. Nakon susreta sa Sciclunom, treća navedena žrtva, Marcelo Soto, izjavio je kako se „prvi put u 22 ili 25 godina osjećao dobrodošlim i poštovanim od nekoga unutar Crkve“, dodavši kako je „najbolnija stvar osjećati se ranjivim i nagaženim“.

Nedugo nakon tog sastanka, Vatikan je objavio da prihvaća Duarteovu ostavku. Ipak, neke od žrtava nisu bile zadovoljne time što je ostao dojam kako je do ostavke došlo zbog njegovih godina, a ne zbog povezanosti sa zlostavljanjima.

Ovo je jedan od razloga zašto je ova skupina odlučila ponovno progovoriti o zločinima u nadi da će Vatikan javno osuditi zlodjela koja su počinili Duarte i svećenici koji su ih zlostavljali.

Odgovarajući na upit Cruxa, glasnogovornik biskupije Valparaiso je izjavio kako je vlč. Da Fonseca pod “ograničenim službom”, vlč. Mauro Ojeda još uvijek najnormalnije vrši svećeničku službu. Kleričko stanje vlč. Humberta Henriqueza koji je prebačen iz Valparaisa u San Felipe nije poznato.

Ivo Džeba | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 9. kolovoza 2018.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi