Elvir Tabaković bio je poznati fotograf i avanturist, jučer je zaređen za svećenika
Obraćenje Elvira Tabakovića je prije 15 godina odjeknulo hrvatskim medijskim prostorom, sada je zaređen za svećenika
Don Elvir Tabaković, MSC (Misionari Svetog Križa) zaređen je za svećenika u utorak, 9. lipnja u sjemenišnoj crkvi Presvetog Srca Isusova na zagrebačkoj Šalati. Misu i obred ređenja predvodio je kardinal Gerhard Ludwig Müller, nekadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, a slavlje je bilo služeno prema tradicionalnom obliku Rimskoga obreda.
Kardinal Müller na početku homilije obratio se okupljenima na hrvatskom jeziku, istaknuvši da se u svetom ređenju don Elvira Tabakovića „raduje cijela Crkva na nebu i zemlji“ jer prima novoga svećenika Isusa Krista. Govoreći o milosti svetoga reda, istaknuo je da će don Elvir primiti „neizbrisivi pečat“ na svojoj duši. Homiliju je potom nastavio na engleskom jeziku, tumačeći svećeništvo kao sakramentalni dar koji ne proizlazi iz ljudskoga povjerenja, nego iz Kristova poziva i poslanja.
Elvir Tabaković za svećenika je zaređen po rukama kardinala Gerharda Mullera. Foto: Filip Vukina
Obraćajući se izravno novoređeniku, kardinal je rekao da se na Kristov poziv može odgovoriti samo potpunom spremnošću da se život posveti vjernicima, po uzoru na Krista Dobroga Pastira. Podsjetio je da svećeništvo nije prostor traženja vlastite slave, moći, povlastica ili karijere u svjetovnom smislu, nego služenje Crkvi i povjerenom Božjem narodu. Tumačeći Kristovo pitanje Petru „Ljubiš li me?“, poručio je don Elviru da mu Isus osobno govori: „Pasi moje ovce, pasi moje jaganjce.“ Svećenički put, dodao je, nije put zemaljske slave, nego put križa koji vodi prema uskrsnuću i vječnom životu.
Svjedočanstvo Elvira Tabakovića
Novoređeni svećenik don Elvir Tabaković rođen je 1986. godine u Kupresu, a odrastao je u Osijeku. Studirao je na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga – Angelicum u Rimu, a njegov životni put obilježen je iskustvom obraćenja, nakon kojega je sazrio i njegov svećenički poziv.
Elvir je svojevremeno za naš portal detaljno ispričao svjedočanstvo svog obraćenja. Kao jedan od najtalentiranijih fotografa svoje generacije te avanturist, Elvir je prošao cijeli svijet, ali avanture, provodi i izlasci u kojima je sudjelovao postajali su mu “bezvezni i dosadni”.
“Stvar je u tome da su sve te avanture u koje sam ulazio, svi ti provodi i izlasci počeli postajati bezvezni i dosadni. Osjećao sam zasićenje, ali nisam to htio sebi priznati. Odem na kajtanje i već nakon trećeg dana mi je dosadno. Počeo sam postavljati sebi pitanja o budućnosti. Što dalje? Hoću li se ikada smiriti?”
Tada se dogodio susret s laikom karizmatikom Mijom Baradom koji će imati veliki utjecaj na Elvirovo obraćenje.
Foto: Filip Vukina
“Upoznao sam ga iz znatiželje. On mi je odmah rekao kako me neće pokušavati uvjeriti u nešto. Ja sam vapio za tim da vidim djelovanje molitve, da se netko pomoli za mene ili nekoga drugoga i da doživim kako molitva djeluje. Taj put, kada sam se susreo s Mijom, netko ga je nazvao, osoba koja je imala problema s đavolskim utjecajem, a Mijo je stavio mobitel na razglas da čujem kako demon reagira na zaziv imena Isusa Krista. To je bilo baš ono što mi je trebalo – dokaz o postojanju duhovnog svijeta. Ali, nakon tog susreta upao sam u niz putovanja, uopće nisam imao vremena raščistiti sa sobom ono što sam posvjedočio. Ipak, sam od sebe, počeo sam izbjegavati neke vrste grijeha. Prestao sam psovati, recimo. Ali, trebalo mi je čitavih godinu dana da svi ti doživljaji sjednu na mjesto. Naprosto nisam, kako je to Isus rekao učenicima, ‘mogao ponijeti’ tu istinu. Prihvatio sam načelno da je duhovna stvarnost istinita, da Bog postoji i nije neki strog sudac nego prava Ljubav. Ali, nisam još mogao donijeti slobodnu odluku za obraćenje. Tijekom te 2011. još dva puta sam se susreo s Mijom (…) Mislim da je za moje obraćenje bio presudan treći susret s Mijom. Nakon toga sam počeo proučavati i čitati o Isusu, svecima, vjeri.”
Važnu ulogu imalo je i Međugorje.
“To je povezano i s jednim događajem iz ranog djetinjstva. Ja sam kao beba bolovao od produžene žutice. Bilo je opasno, liječnici su imali vrlo loše prognoze, da ću imati teška oštećenja vida, sluha, živčanog sustava itd. Časna sestra koja je radila u bolnici savjetovala je moju mamu da se zavjetuje Gospi Međugorskoj za moje zdravlje. To je bilo otprilike vrijeme kada se već počelo hodočastiti u Međugorje, ja sam rođen 1986. I mama je to učinila, a ja sam ozdravio i to bez ikakvih posljedica. Danas vjerujem da me je tada Gospa uzela pod svoje okrilje i da me cijelo vrijeme njezin snažni zagovor prati kroz život. A to prepoznavanje njezine nazočnosti dogodilo se kada sam čitao o Međugorju. U prosincu 2011. otišao sam prvi put u Međugorje, sam i autobusom. Sjećam se kako sam došao negdje oko osam navečer. Bila je zima, temperatura ispod nule. Cijelu noć sam hodočastio – išao sam na Križevac, a onda na Brdo ukazanja. Nisam susreo ama baš nikoga, bio sam sam cijelo vrijeme. A tko bi drugi osim mene avanturista izašao na ciču zimu i penjao se cijelu noć po brdima (smije se, a onda radi pauzu op. a.). A gledaj, ja sam čovjek koji se skuterom vozio do Norveške i natrag, pa ni ovo nije ništa čudno (smijeh). Kako bilo – bez Marije ništa, s Marijom sve!” poručio je tada za naš portal.
Dvije godine nakon obraćenja Elvir je ušao u redovništvo, a jučer je, nakon 13 godina formacije, zaređen za svećenika.
Don Elvir Tabaković slavlje svećeničkog ređenja nastavlja u danima koji slijede. Prva misa bit će slavljena u srijedu, 10. lipnja, u sjemenišnoj crkvi Presvetog Srca Isusova na Šalati. Mlada misa najavljena je za nedjelju, 14. lipnja, u župnoj crkvi Preslavnog Imena Marijina u Osijeku, a mlada misa sekundicija za nedjelju, 2. kolovoza, u župnoj crkvi Svete Obitelji u Kupresu.
