Djeca rijetko sama traže odlazak na ispovijed. Sakrament pomirenja za njih je još uvijek nešto novo pa je potrebno da ih roditelji u tome potiču i prate, piše Aleteia. Redovita ispovijed pomaže djeci razvijati osjetljivost savjesti, prepoznavati vlastite pogreške i učiti se odgovornosti za svoje postupke. Mnogi svećenici preporučuju da djeca pristupe ispovijedi barem jednom mjesečno, a po potrebi i češće, osobito prije većih blagdana ili kada su svjesna težeg grijeha.

Jednako je važna i redovita sveta pričest. Crkva potiče vjernike da sudjeluju na nedjeljnoj svetoj misi te da, kada su u stanju milosti, pristupaju pričesti. Za djecu koja su primila prvu pričest to znači da ih treba ohrabrivati da se redovito pričešćuju na nedjeljnim i blagdanskim misama. Tako se u njima razvija svijest da je susret s Kristom u euharistiji izvor duhovne snage i rasta u vjeri.

‘Primjer roditelja’

Veliku ulogu u svemu tome imaju roditelji. Djeca najviše uče promatrajući odrasle. Ako vide da njihovi roditelji redovito idu na ispovijed, sudjeluju na svetoj misi i pristupaju pričesti, mnogo će lakše prihvatiti iste navike kao dio vlastitog života.

Neki roditelji nastoje odlazak na ispovijed ili misu povezati s ugodnim obiteljskim trenucima – zajedničkom šetnjom, druženjem ili malom poslasticom nakon toga. Takvi jednostavni običaji mogu pomoći da dijete sakramente doživi kao radostan susret s Bogom, a ne kao obvezu koju treba ispuniti.

Ne postoji strogo pravilo koje bi vrijedilo za svako dijete. Ipak, redovita nedjeljna pričest i ispovijed barem jednom mjesečno mogu biti dobar temelj za izgradnju zdravog duhovnog života. Najvažnije je da roditelji svjesno njeguju te navike i vlastitim primjerom pokazuju koliko su sakramenti važni u svakodnevnom životu vjernika.