Otkako se u lipnju 2020. godine etablirao u javnosti, koncept „Velikog resetiranja“ (The Great Reset) – vizija globalne rekonstrukcije društva i ekonomije koju zagovara Svjetski ekonomski forum – u javnosti je izazvao niz polemika, piše Edward Pentin za National Catholic Register.

Iza zamisli „Velikog resetiranja“ stali su svjetski državnici poput Joea Bidena, Justina Trudeaua, Angele Merkel i princa Charlesa. Navedeni „Veliko resetiranje“ vide kao prigodu za „resetiranje kapitalizma“ nakon globalne pandemije te prilagodbu svjetske ekonomije ekološki održivom razvoju kojemu, kako se tvrdi, „nema alternative“.

Ideja „Velikog resetiranja“ se, međutim, susrela i s mnogobrojnim kritikama, od brazilskog ministra vanjskih poslova Ernesta Arauja koji je istaknuo kako „totalitarna društvena kontrola ne može biti lijekom za bilo koju krizu“, preko progresivne autorice Naomi Klein, koja navedeni plan vidi „podmuklim“ pokušajem globalnih elita za stvaranjem dojma kako im je stalo do rješavanja neuralgičnih točaka današnjice, pa sve do kardinala Raymonda Burkea, koji ga je nazvao manipulativnim udarom na slobodu i obitelj.

Načelno, kritičari „Veliko resetiranje“ vide kao manjkavu i opasnu agendu koja potpomaže stvoriti autokratsku globalnu budućnost koja će nalikovati komunističko-kapitalističkome spoju suvremene Kine.

„Veliko resetiranje“ zamisao je Klausa Schwaba, njemačkog ekonomista i utemeljitelja Svjetskoga ekonomskog foruma, na kojemu se poslovni magnati i politički vođe jednom godišnje sastaju u švicarskom Davosu sve od 1971. godine.

Prema web-stranici „Velikog resetiranja“, pandemijska kriza razotkrila je „nedosljednosti, nedostatke i proturječja“ u društvenim sustavima, koje istodobno stvaraju jedinstvenu mogućnost za preoblikovanjem svijeta. „Veliko resetiranje“ podrazumijeva kreiranje „novoga društvenog ugovora“ koji će uvjetovati „zajedničku i brzu preobrazbu svih aspekata naših društava i ekonomija, od obrazovanja do radnih uvjeta“.

Schwab zapadni ekonomski sustav, značajno opterećen ogromnim dugom koji se procjenjuje na 277 bilijuna dolara, vidi neprikladnim za 21. stoljeće. Svijet ulazi u, tvrdi Schwab, „Četvrtu industrijsku revoluciju“, obilježenu tehničkim probojima u poljima umjetne inteligencije, kvantnih računala i robotike, čemu se je potrebno prilagoditi.

„Svaka zemlja, od SAD-a do Kine, mora sudjelovati, i svaka industrija, od naftne i plinske do tehnološke, mora se preobraziti“, ističe Schwab u prošle godine objavljenoj knjizi Veliko resetiranje, koju je napisao s francuskim ekonomistom Thierryjem Malleretom.

Tema „velikog resetiranja“, međutim, nije ekskluzivno pravo Svjetskog ekonomskog foruma.

Kardinal Peter Turkson, prefekt Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, vidi pojedine podudarnosti između projekta Svjetskog ekonomskog foruma i stajališta pape Franje, ukazujući na Franjino osnivanje Vatikanske COVID-19 komisije za promišljanje nove, postpandemijske „socio-ekonomsko-kulturne budućnosti“. Turkson podcrtava kako Vatikan želi biti „otvorenim“ za inicijative poput „Velikog resetiranja“, sukladno „svjedočenju“ i „solidarnosti s čovječanstvom“ određenima Drugim vatikanskim koncilom. „Naš cilj i iz perspektive pape Franje jest preosmisliti društveni red u smjeru više pravednosti i jednakosti, u smjeru prevladavanja društvenih nejednakosti“, rekao je Turkson, otkrivši kako je njegova Dikasterija podijelila mnoštvo informacija o vlastitu pristupu problematici s Davosom i UN-om.

Turkson ipak ističe kako, unatoč tome što i Svjetski ekonomski forum i papa Franjo „govore o resetiranju budućnosti“ i sadašnji sustav vide „manjkavim“, Sveti Otac problemu pristupa „ukorijenjen u Bibliju, u Božju milost i Krista“, iz čega proizlazi mogućnost konflikta sa zagovornicima „Velikog resetiranja“.

„Kada se otvorimo Božjoj milosti, možemo transcendirati, nadići same sebe, i u tome je radikalna razlika njihovih pristupa“, naglasio je Turkson.

Kardinal Gerhard Müller, bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere, rekao je kako pozdravlja inicijative ekonomista i političara o svjetskoj ekonomiji, ali se pita kakvu „sliku čovjeka“ njeguju članovi Svjetskog ekonomskog foruma. Prema inicijativama poput ove gaji skepsu, ističući kako se dvije strane – „profiterski kapitalizam tehničkih divova zapadnih država“ i „komunizam Narodne Republike Kine“ – danas „približuju i stapaju u unificirani „kapital-socijalizam“, što rezultira „novim kolonijalizmom na koji je Papa često upozoravao“.

„Homogeniziranim čovjekom lakše se može upravljati“, dodaje Müller, koji kao krajnji cilj takvih tendencija vidi „apsolutnu kontrolu misli, riječi i djela“. „Orvelovski svijet homo digitalisa je počeo. Kroz prevlast srednje struje, potpuni konformizam svijesti masa postiže se kroz medije“.

Renato Cristin, profesor filozofske hermeneutike na Tršćanskom sveučilištu, primjećuje kako u Schwabovoj knjizi nema spomena „ljudske savjesti“ te da knjiga, „uklanjajući elemente kapitalizma“ uvodi „načela druge vrste: prije svega socijalističke, i samim time etatističke“.

Cristin nadalje ističe kako Schwabovoj knjizi „nedostaje određenosti i jasnih ideja“ na kojima treba graditi budućnost, što je simptom „dezorijentacije“ i „znak kaotičnosti“ koja pogađa današnji zapadni svijet. Knjiga proizvodi „nihilistički sekularizam“, vjeruje Cristin, „i otvara put za dekristijanizirano društvo“, kao i „negativne sile, poput islamizma“.

Možda i najveća opasnost „Velikog resetiranja“ jest njegova utopijsko-ateistička vizija, upozoravaju pojedini kritičari. U Schwabovoj i Malleretovoj knjizi se, na primjer, nijednom ne spominju Bog ili religija, niti se ostavlja prostor za transcendentno.

„Kada god je čovjek želio iznova stvoriti i otkupiti sebe, stvorio bi čudovište“, upozorava kardinal Müller. „To nas uči kako utopija raja na Zemlji u svakome obliku vodi do najvećih zločina protiv čovječnosti. Ljudska narav, ranjena grijehom, treba božanski oprost. Samo nas Božja milost može iskupiti i pružiti nam ‘slobodu i slavu djece Božje’“.

Cristin o „Velikom resetiranju“ ne govori kao o „zavjeri“, nego o „borbi za moć“ pri izgradnji „novoga svjetskog poretka“. Ali ako se takav novi poredak ostvari, „to će samo pridonijeti globalnu kaosu“, predviđa.

Kardinal Müller izrazio je simpatije prema onima koji upozoravaju na potencijalnu opasnost „Velikog resetiranja“ i istaknuo da su totalitarni sustavi „uvijek odbacivali svaku kritiku kao zavjeru“.

Mnoga upozorenja na totalitarnu vlast u 20. stoljeću „teško se mogu odbaciti kao teorije zavjere, jer su im stvarni politički razvitci dali za pravo“, ističe njemački kardinal. „Slijepo povjerenje u filantropski pristup ‘velikih fondacija’ i ‘otvorenih društava’ moguće je jedino u posve naivnom negiranju stvarnosti“.

Papa Franjo nedavno je, na općoj audijenciji prigodom 76. obljetnice oslobođenja Auschwitza, upozorio na trajnu opasnost totalitarne prijetnje.

Održavanje uspomene na oslobođenje Auschwitza, rekao je Papa, nije samo „civilizacijski znak“, nego „podrazumijeva i oprez, jer te se stvari ponovno mogu dogoditi, počevši od ideoloških prijedloga koji nude spasenje ljudi, a završavaju uništenjem ljudskosti i čovječanstva“.

„Budite svjesni“, rekao je, „kako je započeo ovaj put smrti, istrebljenja i nasilja“.