“Tiha praksa” pričešćivanja protestanata koji su u braku s katolicima, a koja se već godinama provodi u nekim katoličkim župama i biskupijama u Njemačkoj, mogla bi uskoro dobiti svoju službenu potvrdu.

Naime, njemački biskupi, okupljeni na proljetnom zasjedanju u Ingolstadtu, većinom su glasova podržali izradu “vodiča” za pričešćivanje protestanata u određenim okolnostima.

Kako javlja NCRegister, citirajući službenu stranicu Njemačke biskupske konferencije, biskupi su se složili da protestantski vjernik koji je u braku s katolikom može primiti pričest nakon što je zajedno sa svećenikom, ili nekom drugom osobom zaduženom za pastoral, prošao kroz “ozbiljno ispitivanje” svoje savjesti, “prihvaća vjeru Katoličke Crkve”, želi stati na kraj “ozbiljnoj duhovnoj uznemirenosti” te čezne za “utaženjem svoje gladi za euharistijom”.

Predsjednik Njemačke biskupske konferencije, kardinal Reinhard Marx, izjavio je kako je glasovanju prethodila “intenzivna rasprava”, nadodavši da se radi o “pozitivnom koraku”.

Marx je pritom naglasio kako biskupi ovim postupkom nisu dali “opće odobrenje” za interdenominacijsku pričest, već kako je “vodič” namijenjen rješavanju pojedinačnih slučajeva. Također, ne radi se o službenom dokumentu već o “pastoralnim smjernicama” čija će implementacija ovisiti o odluci pojedinog biskupa.

Ovime “ne želimo promijeniti nijednu doktrinu”, dodao je kardinal.

Smjernice bi trebale pomoći župnicima u određivanju zadovoljava li pojedini slučaj kriterije u skladu s kanonom 844 § 4 Zakonika kanonskog prava kojim se regulira mogućnost pričešćivanja za nekatolike.

“Ako je smrtna pogibelj ili ako, prema sudu dijecezanskog biskupa ili biskupske konferencije zahtijeva druga teška potreba, katolički služitelji dopušteno podjeljuju spomenute sakramente drugim kršćanima koji nisu u potpunom zajedništvu s Katoličkom Crkvom i koji ne mogu doći do služitelja svoje zajednice, a svojevoljno to traže, samo ako s obzirom na te sakramente očituju katoličku vjeru i ako su pravo raspoloženi.”

Kardinal Marx odbacio je pritom mišljenja kako bi ovaj ustupak mogao dovesti do prelaska protestanata u Katoličku Crkvu, naglasivši kako dokument nigdje ne spominje da protestanti mogu primiti pričest samo ako se obrate na katoličanstvo. Dapače, odluku o “vodiču” podržala je i Evangelička Crkva u Njemačkoj.

Tema zajedničke pričesti za supružnike koji su u miješanom protestantsko-katoličkom braku postala je aktualna nakon posjeta pape Franje luteranskoj zajednici u Rimu, u studenom 2015. Tom je prilikom Papa, odgovarajući na pitanje luteranke udane za katolika o zajedničkom pričešćivanju, izjavio: “Uvijek se spominjite krštenja; ‘Jedna vjera, jedno krštenje, jedan Gospodin’, kako kaže Pavao, i odatle povlačite posljedice. Ja se nikada ne bih usudio dati dopuštenje za to, jer to nije u mojoj kompetenciji. Razgovarajte s Gospodinom i idite naprijed. Ne usuđujem se reći više.”

Premda je iz Vatikana kasnije istaknuto kako su njegove riječi krivo protumačene, nekoliko je njemačkih biskupa, potaknuto tim činom, također podržalo zajedničku pričest katolika i protestanata, među njima i kardinal Walter Kasper.

“U određenim slučajevima, smatram da je odgovor da, ako osobe dijele jednaku vjeru u euharistiju, što je preduvjet, te ako su iznutra ispravno raspoloženi, onda se u skladu sa svojom savješću mogu pričestiti. Mislim kako je to i pozicija pape Franje”, izjavio je kardinal za talijanske medije.

S njim se složio i Franz-Josef Bode, biskup Osnabrücka koji je na pragu 2017. u intervjuu za Evangelischer Pressedienst poručio kako bi volio vidjeti mogućnost zajedničke pričesti za osobe iz miješanih tj. katoličko-protestantskih brakova.

Kanonski odvjetnik Ed Condon je pak u tekstu za Catholic Herald kritizirao odluku njemačkih biskupa ističući kako ona ide dalje nego što predviđa kanonski zakonik.

Premda naglašava kako će precizniji sud biti moguć tek kada do objave “vodiča” dođe, Condon ističe kako kanonski zakon u točki 844 vrlo jasno definira tko i kada može primiti pričest, a da nije katolik.

“‘Smrtna pogibelj’ ili druga ‘teška potreba’ kontekst je u kojem Zakonik kanonskog prava govori o protestantima. Jasno je kako je ta mogućnost predviđena jednokratno. Namjera njemačkih biskupa, pak, izgleda da ide puno dalje omogućujući neku vrstu trajnog uređenja – primanja pričest tjedan za tjednom – što je potpuno izvan okvira koje Crkva predviđa.”

Slično tvrdi i prefekt Kongregacije za bogoslužje i disciplinu sakramenata, kardinal Robert Sarah, koji je nakon susreta pape Franje s luteranima u Rimu izjavio kako pričest nije samo “pitanje savjesti”. Pričešćivanje “svakoga, tko samo to zatraži” je – prema njegovim riječima – “besmislica”.

Sarah je tada ustvrdio kako su okolnosti koje su predviđene kanonom 844 iznimne situacije i ne odnose se, primjerice, na katolika i luteranku u braku, koji bi se htjeli zajedno redovito pričešćivati na misi. Radi se o iznimci, “nečemu izvanrednom, a ne redovitom”.

“Otvaranje euharistijskoga zajedništva mimo zahtjeva koje izlaže kanon 844 bilo bi promicanje profanacije.”

“Ne možemo to učiniti” – ustvrdio je kardinal Sarah, podsjećajući na riječi sv. Pavla o euharistiji: “Tko jede i pije, sud sebi jede i pije, ako ne razlikuje tijela.” (1 Kor 11, 29).

Na prijedlog njemačkih biskupa odgovorio je i kardinal Gerhard Müller. Njegov odgovor možete pročitati OVDJE.

Tino Krvavica | Bitno.net

*Više o temi pričešćivanja pročitajte u tekstu “Tko se smije pričešćivati u Katoličkoj Crkvi, a da nije katolik?” našeg novinara Hrvoja Juke, SJ.