Među brojnim reakcijama koje su uslijedile nakon nedavne objave zastrašujućih rezultata istrage o seksualnim zlostavljanjima u šest američkih biskupija i pisma bivšeg nuncija u SAD-u Carla Marije Vigana o zataškavanju seksualnih zlostavljanja, jedna reakcija zaslužuje posebnu pozornost jer sve nas vjernike potiče da osim opravdanog traženja istine i sudjelovanja u konstruktivnim raspravama glede aktualne krize ne zaboravimo ono najvažnije – pokoru i molitvu.

Suočeni s potresnim vijestima koji gotovo svakodnevno pune medijske stranice, četvorica svećenika s Long Islanda poslali su vjernicima svojih župa pismo u kojemu su najavili dvadesetpetodnevnu zajedničku pokoru.

“Kao odgovor na jeziva otkrića ne samo zlostavljanja djece, već i bogoslova i svećenika od strane svećenika, biskupa i kardinala, mi kanonici (svetog Leopolda, op. a.) odlučili smo započeti zajedničku pokoru posta i nemrsa kao zadovoljštinu za grijehe drugih. Od 4. rujna do mise uočnice blagdana svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela, uzimat ćemo samo vodu i skromnu vegetarijansku hranu”, napisali su svećenici s Long Islanda, pozvavši svoje vjernike da im se pridruže u istom ili sličnom obliku pokore i tako odgovore na zločine svećenika i “strahotu grešnosti biskupa” koji “nedvojbeno otkrivaju stvarnost zla u svijetu i Crkvi”.

U svojem pismu pod naslovom “Čin zadovoljštine” svećenici iz župe svetog Patrika i crkve sv. Roka naglasili su kako prinošenjem pokorničkih čina shvaćenih kao duhovno bogoslužje u zajedništvu s Kristom, vjernici bivaju osnaženi u borbi protiv slabosti – neovisno o tome koliko neznatno izgledala njihova djela u odnosu na zlo s kojim se bore.

“Koliko je maleno gorušičino sjeme, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama” (Mt 13, 31-32). Ne trebamo li imati vjeru poput zrna gorušice koja bi pomicala planine? Malene geste samoodricanja ne mogu nadoknaditi pretrpljenu bol i zlo, ali donose obnovu i izlječenje po povjerenju da će dobri Bog ‘otrti svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu’ (Otk 21, 4)”, stoji u pismu.

Po završetku pokore, svećenici su najavili proslavu 20. obljetnice posvete kapele za klanjanje, te obnovu trajnog klanjanja Presvetom sakramentu.

Na koncu dodajmo kako Crkva oduvijek svojim vjernicima preporučuje različite oblike pokore, a posebno se ističu tri oblika: post, molitva i milostinja. Kako čitamo u Katekizmu Katoličke Crkve, “ovi oblici, kao sredstva za postizanje oproštenja grijeha, naznačuju napore poduzete u vidu pomirenja sa svojim bližnjim, pokorničke suze, brigu za spas bližnjega, zagovor svetaca i vršenje ljubavi koja ‘pokriva mnoštvo grijeha’ (1 Pt 4,8).” (KKC 1434)

Neka primjer ovih svećenika i nama bude poticaj da u ovim vremenima krize, sablazni i izazova s kojima se suočava naša Crkva ne zaboravimo boriti se protiv njih ne samo jasnim i nedvosmislenim riječima, već i djelima pokore i molitvom koji svoj “izvor i hranu nalaze u Euharistiji” i sakramentalnom životu.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net