Austrijski kardinal Christoph Schönborn izjavio je kako je ređenje đakonisa (žena đakona) “otvoreno pitanje”.

Kako prenosi Kathpress, bečki nadbiskup poručio je to na zajedničkom susretu s 1700 predstavnika pastoralnih vijeća i drugih tijela u katedrali svetog Stjepana, u glavnom austrijskom gradu.

Osvrnuvši se na nedavni događaj kada je zaredio 14 muškaraca za trajni đakonat, istaknuo je kako će “možda jednog dana i žene đakone”, na što je navodno pobrao “veliki pljesak” okupljenih.

Schönborn, koji je bio jedan od suradnika u izradi Katekizma Katoličke Crkve, također je nadodao kako je ženski đakonat postojao u prvom razdoblju Crkve te kako je to pitanje “u biti, otvoreno”.

Podsjećamo, papa Franjo je u svibnju 2016., tijekom susreta s redovnicama, progovorio o važnosti uloge žene u Crkvi. Tom prilikom jedna je redovnica Papu upitala o mogućnosti ženskih đakona te je predložila osnivanje službene komisije koja bi proučila to pitanje.

Sveti je Otac doista, iste godine, osnovao teološku komisiju od 12 članova (šest ženskih i šest muških) kojom predsjeda sadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Luis Ladaria, SJ.

Prema pisanju Catholic News Agency, komisija je završni izvještaj sastavila u travnju ove godine, no nije poznato je li još stavljen pred Papu.

Pitanje đakonisa, međutim, već je bilo predmetom opširne studije u Crkvi. O tome je pisao i naš portal:

Međunarodno teološko povjerenstvo, savjetodavno tijelo Zbora za nauk vjere je 2002. godine, kao rezultat petogodišnjeg rada, objavilo dokument o đakonatu u kojem se razmatra i pitanje đakonisa u ranoj Crkvi.

Dokument je zaključio kako one nisu analogne današnjim muškim, sakramentalno zaređenim đakonima te istaknuo da nisu imale liturgijske ili sakramentalne funkcije, navodeći Constitutiones Apostolorum iz 4. stoljeća. Taj je drevni crkveni dokument sažeo funkciju đakonisa na sljedeći način: „Đakonisa ne blagoslivlja, ne čini ni jednu stvar koju svećenici i đakoni čine, nego se brine za ulaz i pomaže svećeniku tijekom krštenja žena, radi čednosti“. Đakonisama je bilo zabranjeno podjeljivati krštenje ili imati ulogu u euharistijskoj žrtvi, te „ništa nisu radile bez đakona“.

Dokument Međunarodnog teološkog povjerenstva je istaknuo da je „život đakonisa bio vrlo sličan životu redovnica“. Premda povijest pokazuje postojanje reda đakonisa – kao što je postojao i red djevica i udovica –, dokument napominje da se on „nejednako razvio“ u raznim dijelovima Crkve i da ga se ne može smatrati ženskim ekvivalentom muškoga đakonata. Tome u prilog govori činjenica da đakonise nisu bile dio strukture „sedam redova“ – vratar, čitač, egzorcist, akolit, podđakon, đakon i svećenik. K tome su u ranoj Crkvi postojali mnogi „redovi“ u koje su vjernici bili uključeni molitvom, pa čak i polaganjem ruku, ali koji nisu bili dio sakramenta svetoga reda, poput djevica, katekumena, pokornika ili čak kopača grobova.

Nicejski pak sabor u kanonu XIX. izričito kaže: „Pod đakonisama mislimo na one koje su uzele habit, ali koje, budući da nemaju polaganje ruku, se imaju ubrojiti samo među laike“. Moguće je stoga – ističe kanonska pravnica i profesorica Cathy Caridi – da govor o „ređenju“ đakonisa koji nalazimo u Sirijskoj Crkvi „predstavlja abuzus koji je potom ispravljen i izumro“.

Kardinal Gerhard Ludwig Müller – tada kao član Teološkog povjerenstva – je nakon objave tog dokumenta o đakonatu u razgovoru za agenciju Zenit napomenuo da uloge koje žene danas imaju kao profesorice teologije i pastoralne radnice „daleko nadilaze ono što su đakonise radile u ranoj Crkvi“. Ponovno ustanovljenje reda đakonisa – kazao je – „bio bi samo zabavan anakronizam“.

S obzirom na aktualno crkveno pravo, kanon 1024 proglašava nevaljanim svaki pokušaj (sakramentalnog) ređenja žena – uključujući i prvi stupanj svetoga reda, đakonat. K tome je zbor za nauk vjere 2008. objavio dekret prema kojem se automatski ekskomuniciraju osobe koje pokušaju zarediti žene za đakone.

Tino Krvavica | Bitno.net