PAPA NA SUSRETU S REDOVNICAMA

Pročitajte što je Papa doista rekao o pitanju đakonata za žene u Crkvi

Papa Franjo je rekao kako bi bilo dobro ustanoviti povjerenstvo koje bi proučilo pitanje đakonisa u Crkvi. To je jedna od tema o kojima je Papa progovorio jučer, primivši u audijenciju članice Unije viših redovničkih poglavarica i odgovarajući na njihova pitanja u Dvorani Pavla VI.

13166057_1206313636046905_7904794526509888453_n

Foto: L’Osservatore Romano.

Tijekom dugog razgovora bez pripremljenog teksta, Sveti je Otac pozvao žene posvećenoga života da izbjegavaju rizik „feminizma“ s jedne strane te „servilnosti“ u Crkvi s druge, opredjeljujući se za „služenje“. Na pitanje o prisutnosti žena u procesima odlučivanja u Crkvi, Papa je rekao kako se slaže s povećanjem odgovornosti žena na različitim razinama, u pitanjima koja se ne tiču ovlasti povezanih sa sakramentom svetoga reda. Žensko gledište – kazao je – može obogatiti proces razjašnjavanja i donošenja odluka.

Jedna je redovnica Papu upitala o mogućnosti ženskih đakona, s obzirom na to da su u ranoj Crkvi postojale đakonise, te je predložila osnivanje službene komisije koja bi proučila to pitanje. Premda je pitanje svećeničkog reda za žene definitivno i nezabludivo isključeno (vidi Ordiatio Sacerdotalis), u posljednjim su desetljećima neki, poput kardinala Waltera Kaspera ili nadbiskupa Paul-Andréa Durochera, predložili da bi se žene mogle pripustiti đakonatu – prvom stupnju svetoga reda.

Papa je Franjo na pitanje o đakonisama rekao da je tome bio razgovarao s jednim „dobrim, mudrim profesorom“ koji je proučavao temu đakonisa u ranim stoljećima Crkve i koji mu je objasnio da je njihova uloga bila primarno vezana uz pomaganje biskupu prigodom krštenja žena, budući da su se tada krštenja vršila uranjanjem u vodu gologa katekumena.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Papa je rekao da je njemu točna uloga đakonisa u ranoj Crkvi još uvijek nejasna. Kazao je da bi osnivanje službenog povjerenstva za studij i pojašnjavanje tog pitanja bila dobra ideja te da će o tome razgovarati s drugima, uključujući članovima Zbora za nauk vjere.

Pitanje đakonisa, međutim, već je bilo predmetom opširne studije u Crkvi. Međunarodno teološko povjerenstvo, savjetodavno tijelo Zbora za nauk vjere je 2002. godine, kao rezultat petogodišnjeg rada, objavilo dokument o đakonatu u kojem se razmatra i pitanje đakonisa u ranoj Crkvi.

Dokument je zaključio kako one nisu analogne današnjim muškim, sakramentalno zaređenim đakonima te istaknuo da nisu imale liturgijske ili sakramentalne funkcije, navodeći Constitutiones Apostolorum iz 4. stoljeća. Taj je drevni crkveni dokument sažeo funkciju đakonisa na sljedeći način: „Đakonisa ne blagoslivlja, ne čini ni jednu stvar koju svećenici i đakoni čine, nego se brine za ulaz i pomaže svećeniku tijekom krštenja žena, radi čednosti“. Đakonisama je bilo zabranjeno podjeljivati krštenje ili imati ulogu u euharistijskoj žrtvi, te „ništa nisu radile bez đakona“.

Dokument Međunarodnog teološkog povjerenstva je istaknuo da je „život đakonisa bio vrlo sličan životu redovnica“. Premda povijest pokazuje postojanje reda đakonisa – kao što je postojao i red djevica i udovica –, dokument napominje da se on „nejednako razvio“ u raznim dijelovima Crkve i da ga se ne može smatrati ženskim ekvivalentom muškoga đakonata. Tome u prilog govori činjenica da đakonise nisu bile dio strukture „sedam redova“ – vratar, čitač, egzorcist, akolit, podđakon, đakon i svećenik. K tome su u ranoj Crkvi postojali mnogi „redovi“ u koje su vjernici bili uključeni molitvom, pa čak i polaganjem ruku, ali koji nisu bili dio sakramenta svetoga reda, poput djevica, katekumena, pokornika ili čak kopača grobova.

Nicejski pak sabor u kanonu XIX. izričito kaže: „Pod đakonisama mislimo na one koje su uzele habit, ali koje, budući da nemaju polaganje ruku, se imaju ubrojiti samo među laike“. Moguće je stoga – ističe kanonska pravnica i profesorica Cathy Caridi – da govor o „ređenju“ đakonisa koji nalazimo u Sirijskoj Crkvi „predstavlja abuzus koji je potom ispravljen i izumro“.

Kardinal Gerhard Ludwig Müller – tada kao član Teološkog povjerenstva – je nakon objave tog dokumenta o đakonatu u razgovoru za agenciju Zenit napomenuo da uloge koje žene danas imaju kao profesorice teologije i pastoralne radnice „daleko nadilaze ono što su đakonise radile u ranoj Crkvi“. Ponovno ustanovljenje reda đakonisa – kazao je – „bio bi samo zabavan anakronizam“.

S obzirom na aktualno crkveno pravo, kanon 1024 proglašava nevaljanim svaki pokušaj (sakramentalnog) ređenja žena – uključujući i prvi stupanj svetoga reda, đakonat. K tome je zbor za nauk vjere 2008. objavio dekret prema kojem se automatski ekskomuniciraju osobe koje pokušaju zarediti žene za đakone.

Ta kazna – smatra eminentni kanonski pravnik Edward Peters – predstavlja „nešto više od privremene disciplinske mjere protiv preranog uvođenja sakramentalnog razvoja“. Tako teška sankcija za pokušaj ređenja đakonisa sugerira da se njome štite neke „vrlo značajne – premda još ne formalno definirane“ vrijednosti (više komentara o tome ovdje i ovdje).

Hrvoje Juko, SJ | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 13. svibnja 2016.

Možda vam se svidi