Rabin govori o obitelji, ekonomist o moralu a katolički svećenik o bračnoj ljubavi, zbilo se 18. siječnja u talijanskom parlamentu na skupu organiziranom pod geslom „Obitelj kao pokretač gospodarskog razvoja. Vrijednosti i izgledi“, organiziranom pod pokroviteljstvom Međunarodne akademije za gospodarski i društveni razvoj da se s društvenog, političkog i gospodarskog motrišta istakne uloga prirodne obitelji. Maurizio Lupi, dopredsjednik talijanskog zastupničkog doma, otvorio je skup, nazvavši obitelj „glavnim društvenim amortizerom gospodarske krize“.

Obitelj nije bilo kakav čimbenik, nego je čimbenik gospodarskog razvoja u čemu su složni parlamentarna većina i oporba – kazao je dopredsjednik zastupničkog doma, podsjećajući i na zauzetost politike oko usvajanja posljednjeg financijskog proračuna, koji je napokon povećao porezna izuzeća u odnosu na obiteljsku jezgru i na broj djece.

Židovstvo i kršćanstvo jedine su religije koje u središtu imaju osobu, obitelji i djecu“ – ustvrdio je ravnatelj agencije Zenit, Antonio Gaspari, moderator skupa, najavljujući predsjednika Međunarodne akademije za gospodarsko-društveni razvoj Valarija De Lucu.
Prirodna obitelj ima točnu antropološku gramatiku: izvor je čovječanstva, mjesto života, gdje svaka osoba prima život i oblikuje se u osjećajima, vrijednostima, pravilima i odnosima. Ujedinjena obitelj stvara povezano i solidarno društvo stoga gospodarstvo i politika imaju štititi tu temeljnu stanicu– rekao je De Luca.

Pred krizom koja razara obitelj – koju ulogu povjeravamo odnosu muškarac-žena, roditelji- djeca? – zapitao se predsjednik Međunarodne akademije, dodajući da su djeca, istinska nada budućnosti, viđena kao prijetnja i ograničavanje sadašnjosti. Slijedom toga čovjek bira pobačaj, sterilizaciju, umjetnu oplodnju, kao pokusni kunić se podvrgava tehnikama koje osiromašuju život. Ne treba mijenjati tehniku, nego valja obnoviti ljudsko srce, a otvaranje životu glavni je put za razvoj čvršćeg i ljudskijeg društva – zaključio je De Luca.

O opiranju ljudske volje da se otvori životu, dakle, i volji Božjoj, te posljedičnoj krizi nataliteta također se raspravljalo na skupu. Edith Arbib Anav, odgovorna za međureligijski dijalog pri Međunarodnoj akademiji, govorila je o individualizmu, koji je razlog da su drugima povjerene usluge koje su nekoć bile korisne potrebama obitelji i zajednice, a opredijelili smo se za hladno usklađivanje s posljedičnim kratkotrajnim razvojem – primijetila je Arbib Anav, a Enrico Letta, zastupnik u talijanskom parlamentu, osvrnuo se na kratkoročnost, odnosno na zadovoljavanje s neposrednim rezultatom, u tome je, smatra on, uzrok krize. Obitelj je naprotiv lijek – objasnio je – jer izgrađuje dimenzije i sveze koje primoravaju na usvajanje dugoročnih projekata.

Provokativan i ironičan bio je Ettore Gotti Tedschi, predsjednik Vatikanske banke, tvrdeći da je pad nataliteta, počevši od sedamdesetih godina pa do danas, glavni uzrok gospodarske krize. Kad bismo nas šestorica izlagača bili Vlada odmah bismo riješili gospodarsku krizu, jer znamo na što ciljamo, na obitelj – ustvrdio je Gotti Tedeschi. Predstavljajući ukratko pet negativnosti našega doba, objasnio je negativne posljedice nerađanja djece te zanemarivanja obitelji i djece u zapadnome svijetu.

Odraz na gospodarstvo: U posljednjih trideset godina nisu rađana djeca, a broj stanovnika je u Italiji od 1980. godine ostao nepromijenjen, kako dakle može rasti bruto državni proizvod ako se jedino povećava s povećanjem potrošnje?

Nema više štednje – ustvrdio je predsjednik Vatikanske banke. Jedna od pojava naših dana jest nelikvidnost banaka – kazao je Gotti Tedeschi, a razlog je u tome što se već 25 godina ne štedi. U godinama od 1975. do 1980. štedna stopa talijanskih obitelji bila je 27%, a danas je 4,5%. Od 100 zarađenih lira 27 se stavljalo u banku, ulazile su dakle u ciklus investiranja i posredovanja. A danas se pak potroši sve ono što se zaradi, nema dakle izvora za financijsko posredovanje.

Na Zapadu je u krizi i brak. Kako to da se danas ne može stupiti u brak prije 32. godine života? Jer mladi bračni par ne može kupiti kuću, jer, čak i profesionalci, zarađuju polovinu od onoga što se zarađivalo prije 30 godina, a to je posljedica povećana poreza od 25% na 50% – ustvrdio je Gotti Tedeschi.

Stari su postali teret, a djeca se ne rađaju, stanovništvo stari i ide u mirovinu. S gospodarskog motrišta to znači povećanje fiksnih troškova, zdravstvo i starost. Društvo više nema novaca za održanje starih i stoga se proučava takozvana „ prinudna smrt“.

Zapad je sam proizveo nezaposlenost, smatra Gotti Tedeschi. Radi potrošnje najvažniju smo proizvodnju izmjestili u Aziju. Pedeset posto od noga što se prije proizvodilo na Zapadu, danas se uvozi jer je jeftinije. Izmještajući proizvodnju i radna su se mjesta izmjestila. Nema više posla, a 70 do 80% su uslužne djelatnosti – zaključio je Gotti Tedeschi s kojim se složio i Riccardo Di Segni.

Paradoksalno je da nam se obitelj od samog Postanka – kazao je rabin – predstavlja u negativnom svjetlu: Kain i Abel, braća prodaju Josipa; te prizor Ezava i Jakova i tako redom. No to je i dokaz da je obitelj mjesto života, gdje se griješi, griješe i roditelji, ali bez obitelji se ne može živjeti – ustvrdio je Di Segni potom se osvrnuo na krizu obitelji, tvrdeći da je njezina kriza u preobrazbi sustava, koji se od početka temeljio na obitelji, u drukčiji „moderan“ sustav u kojem obitelj gubi patrijarhalna obilježja; smanjila se stopa ženske plodnosti na 1, 3%, a žene rađaju nakon tridesete godine i nema više brakova, u najboljem slučaju postoji zajednički život – primijetio je Di Segni.

Kriza je obitelji prouzročila gospodarsku krizu, a gospodarska se kriza odražava na brak i bračnu ljubav – kazao je mons. Leuzzi, kapelan zastupničkog doma. Gospodarstveni je zakon prevladao nad životom društva i postao je ‘duša’ zanemarujući svoj tjelesni identitet, odnosno da je oruđe. Ako želimo gospodarstvo privesti njegovoj istinskoj ulozi i prevladati mišljenje da društvo napreduje jedino ako više proizvodi, onda se ima ponovno vrjednovati bračna ljubav, primarna zajednica u kojoj se čovjek ne uči samo proizvoditi nego i izgrađivati – zaključio je mons. Leuzzi. (rv/bitno.net)