SPOLNI ODGOJ U OBITELJI
Kako s djecom razgovarati o ‘onim stvarima’?
Spolni odgoj nije toliko stvar spoznavanja činjenica koliko stvar usvajanja stava prema vlastitoj osobi i prema svim Božjim stvorenjima.
Pitanje poduke o spolnosti jedno je od onih koja najviše muče mnoge očeve. Naivno je misliti kako se ova stvar može jednostavno riješiti razgovorom roditelja i djeteta nekog određenog dana – “Došlo je vrijeme da ti se kaže, sine moj (kćeri moja)” – ili da će to riješiti učitelj u školi ili možda sat vjeronauka. Spolni odgoj nije toliko stvar spoznavanja činjenica koliko stvar usvajanja stava prema vlastitoj osobi i prema svim Božjim stvorenjima.
Ako smo odgojili svoju djecu tako da su svjesna vrijednosti svakoga Božjeg stvorenja i velikog dostojanstva koje je dano ljudskom tijelu – uključujući spolnost – kada je “Riječ tijelom postala”, naš zadatak ne će biti tako težak. Isto tako, ako su naša djeca na svako svoje pitanje dobila iskren odgovor, bez crvenjenja i zamuckivanja, većina osnovnih činjenica bit će im poznata do tinejdžerske dobi. Naravno, te činjenice moraju biti točne, bez obzira na to što ih treba pojednostavniti u skladu s djetetovim godinama. Djetetu ni u kojem slučaju ne treba nametati krivi osjećaj da je spolnost nešto loše i da se o tome ne smije razgovarati, niti mu treba davati više informacija nego što je potrebno da mu se u određenom trenutku zadovolji znatiželja.
Usadite djeci pozitivno mišljenje o Božjem djelu stvaranja
Ovaj se pristup uvijek mora temeljiti na vrijednosti tijela, vrijednosti spolnosti, vrijednosti tog čuda kojim muškarci i žene “pomažu Bogu” pri stvaranju. Nema razloga da otac bude zbunjen ili nesiguran s tim u svezi. Kada iskrsne prilika, kada je dijete znatiželjno glede ovog ili onog aspekta spolnosti, roditelj se samo treba poslužiti zdravim razumom u prenošenju djetetu divne istine o načinu na koji nas je Bog stvorio.
Važno je da otac sam bude svjestan značenja i svetosti ljudske spolnosti i da to prihvaća. Ako je tako, ne će mu biti teško upoznati svoju djecu s činjenicama ljudske reprodukcije na način koji će u njima poticati poštivanje vlastitog tijela i sakramenta braka.
Dopuštenje da promatraju kako njihova mačka koti mačiće oduševilo je našu djecu. Saznali su da mama mačka čuva male mačiće u svom “stomaku” dok ne narastu dovoljno da mogu živjeti izvan njega. Nema normalnijeg i zdravijeg načina da djeca nauče tajne prirode. Isto tako, gledajući majku kako doji novorođenče, naučili su čemu služe dojke.
Dijete koje je uvijek dobivalo točan i primjeren odgovor na svoja pitanja u pravilu ne će oklijevati i dalje postavljati pitanja kada ona iskrsnu. Znanje takvog djeteta o “životnim činjenicama” razvijat će se u skladu s djetetovim odrastanjem, u skladu s prirodnom znatiželjom i sposobnošću djeteta da prihvati točnu informaciju.
Odgoj za ovaj svijet i za onaj budući
Djetetu koje je tijekom djetinjstva imalo dobar kućni odgoj o spolnosti, vrijeme adolescencije i oni popratni nemiri tog doba ne će biti toliko teški kao onom djetetu koje su učili kako je njegovo tijelo sramotno ili nedostojno i koje je od druge djece doznalo da je došlo na svijet jer su njegovi roditelji radili nekakve “čudne” stvari. Kod onoga prvog djeteta svi novi nemiri tijela i duše naći će svoje pravo mjesto u životu i u njegovu shvaćanju Božje dobrote. Kod onoga drugog, adolescencija može postati klopka iz koje nema izlaza.
[facebook]Klikni like i prati nas na Facebooku:[/facebook]
Poučavanje naše djece o duhovnosti i moralnosti, poučavanje koje neprestano traje, nije samo odgajanje za vječnost. Dajući svojoj djeci vjersku formaciju, mi ih odgajamo na način koji ih priprema za primjereno suočavanje s ovozemaljskom stvarnošću. Spoznaja o Kristu može ljudima dati nadu unatoč nedaćama rata i terorizma. Nauk Katoličke Crkve i iskustvo sakramenata mogu donijeti red i mir ovoj zemlji. Ne samo da ne postoji nikakav konflikt između dobroga građanina i dobroga kršćanina, nego je sv. Augustin s pravom mogao reći: “Neka nas oni koji izjavljuju da je Kristovo učenje protivno dobrobiti države opreme vojskom vojnika koji će biti onakvi kakvi Krist kaže da trebaju biti; neka nam daju podanika, muževa, žena, roditelja, djece, učitelja, slugu, kraljeva, sudaca, plaćalaca poreza i ubiratelja poreza koji žive prema Kristovu učenju, pa neka se onda usude tvrditi da je kršćanski nauk štetan za državu. Nego bolje neka ne oklijevaju ni trenutak da priznaju taj nauk, ispravno vršen, najvećom zaštitom za državu.”
Odgajamo li svoju djecu tako da ih oblikujemo prema slici Kristovoj, ne samo da ćemo ih odgojiti da budu spremna za bitke ovog vremena u kojem žive nego ćemo svijetu dati i dobre građane, ljude koji su na čast čovječanstvu.
Gornji tekst je izvadak iz knjige Clayton C. Barbeau Glava obitelji. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.