Biffi

Članak donosi nekoliko odlomaka iz predgovora, u kojemu kardinal „u dobronamjernom duhu“ daje nekoliko savjeta prijateljima ateistima, koji su često iznevjereni slabošću svojih dokaza protiv Božje nazočnosti.

Postoji li ili ne postoji Bog? U odnosu na to staro i poznato pitanje, ljudi se različito ponašaju – piše kardinal te dodaje da posebnu pozornost zavrjeđuju, i to ne samo pod psihološkim vidikom, nego i pod strogo logičkim, oni koje možemo nazvati „izjašnjenim ateistima“, koji – prema kardinalovim riječima – osim što su osobno „uvjereni“, vjeruju da uspijevaju biti i „uvjerljivi“.

Međutim, kako bi postali „uvjerljivi“ nije dostatno da jasno i snažno izražavaju svoje uvjerenje u nepostojanje Boga; imaju ga, naime, poduprijeti besprijekornim obrazloženjem. Odnosno, imaju iznijeti bitno valjane „dokaze“ – objasnio je kardinal te dodao da se u njihovu ponašanju ponekad nazire pozorna i bojažljiva zabrinutost, unatoč stalnim izjavama o upadljivom ateizmu. Upravo su „izjašnjeni atesti“ oni koji u svojim govorima najčešće spominju Božje ime, gotovo kao da žude za tim da ponovno istaknu svoje „samouvjerenje“ – napomenuo je kardinal.

Spomenuvši potom sovjetskoga astronauta Jurija Aleksejeviča Gagarina, koji je 1961. godine prvi u povijesti otputovao u svemir, kardinal je podsjetio na izjavu koja se pripisuje tom astronautu. Na svojemu izvanrednom putovanju u svemiru – kako je govorio – nije pronašao nikakav trag eventualne Božje nazočnosti. Prevladavajuća je sovjetska kultura, dakle, tako dobila, ako ne dokaz, onda barem ozbiljni znak istinitosti ateističkoga mišljenja – piše kardinal.

Ja sam pak odmah pomislio: sva sreća! Bila bi to velika nevolja da je pronašao koji trag Božanstva – ističe kardinal Biffi te dodaje – Nije li neozbiljno pretpostaviti da se do Boga dolazi jednostavno s pomoću neke naše poluge prilagođene za to? Dok je naprotiv unutarnje obraćenje i čin vjere – kako nas je poučila Kristova poruka – doista znak ljudske ozbiljnosti.

Kako se vidi – piše potom kardinal – „izjašnjenim je ateistima“ dopušteno „pretpostavljati“ da Bog ne postoji, dopušteno im je „željeti“ da Bog ne postoji, dopušteno im je „nadati se“ da Bog ne postoji; ali, oni ne mogu „znati“ postoji li Bog ili ne postoji. (…) Zapravo, uistinu djelotvorno geslo, koje „izjašnjeni ateisti“ prešutno predlažu svima, jest podsjećanje na Božju „nevidljivost“. Mnogo je ljudi – piše kardinal – na koje jednostavno i bezbrižno ostavlja dojam primjedba da nitko nikada nije uspio vidjeti Boga. Zašto bismo se imali zabrinjavati oko nekoga koga nitko nikada nije uspio susresti?, pitaju se.

Sāmo nam Evanđelje to izričito kaže: „Boga nitko nikada ne vidje“ (Iv 1,18). Paradoksalno, u tomu se ateisti, kako se vidi, slažu s Božjom Riječju. Valja međutim reći da Sveto pismo nastavlja, odmah dodajući vijest u kojoj se izričito objavljuje otajstvo i čudo „bogojavljenja“: „Boga nitko nikada ne vidje: upravo Jedinorođenac, koji je u krilu Očevu, on ga obznani“ (Iv 1,18) – istaknuo je kardinal Biffi navodeći riječi iz Ivanova Evanđelja. (rv/bitno.net)