J.R.R. TOLKIEN - TAJNI AGENT KRŠĆANSKE OBJAVE (4)

J.R.R. Tolkien – tajni agent kršćanske objave: Povijest Međuzemlja i utjelovljenje

U desetom tomu (od ukupno dvanaest) Povijesti Međuzemlja pod nazivom Morgothov prsten Tolkien radi svoj najsmioniji književni potez.

J.R.R. Tolkien - tajni agent kršćanske objave (4): Povijest Međuzemlja i utjelovljenje
Dok je Sauron nastojao svoju moć koncentrirati i tako stvara Prsten Vladar, Morgoth svoju moć disperzira i širi na čitavu Ardu (zemlju). Ona, (Arda) je „Morgothov prsten“. Ovaj grešni svijet u kojem živimo, nagrđen je Morgothovom sustvarateljskom pjesmom zla. Ta njegova pjesma ušla je u sve pore svijeta, sva bića i stvorenja. Pa i u eruhine, „djecu Jednog“ (ljude). Zar će dobri Otac, Jedini, (Eru) dopustiti da njegova djeca ostanu vječno u takvom stanju?

Neće.

U Morgothovu prstenu nalazi se jedan ključni tekst, razgovor Finroda i Andreth. Oni razgovaraju o konceptu „Estel“ (nada). Estel predstavlja povjerenje u našu nutrinu i glas srca. Nadu iznad svake nade. Pa i onda kada nam stvarnost govori nešto sasvim suprotno. Nada umire posljednja; ma, ona zapravo nikad ne umire. Estel je nadimak Aragornov iz mladosti. On je „nada svoga naroda“(Iz,11). Iz Adaneline priče o Padu ljudi saznajemo kako je Morgoth iskvario ljude jer su se polakomili za brzim znanjem koje im je on nudio (usp.Posfinrodt 2,9), odbijajući slušati Glas Erua (savjest) koji ih je upućivao da sami polako otkrivaju svijet i postanu mudri. U Andrethinu narodu postoji staro proročanstvo da će „Jedini osobno ući u Ardu i izliječiti ljude i zemlju od Morgothova kvarenja.“ Ali Andreth ne vidi kako će se to zbiti, jer je Eru beskrajan i svemoćan i kad bi pokušao ući u svijet samo bi ga polomio. Finrod joj odgovara da „Otac svih ne može svoju djecu (djecu Jednog, „eruhin“) napustiti (usp. Ps 120) i predati ih u ruke bilo kakvom neprijatelju, pa čak ni sebi samima. Očeva želja jednostavno mora biti sreća njegove djece“(Iz 61,10-11). Otac mora na neki način ući u svijet koji je stvorio, a istovremeno ostati izvan njega jer inače ne bi bio Otac. Ulazak u svijet, utjelovljenje je jedini način da se uništi Morgothov prsten (nagrđena Arda) i stvori nešto još veličanstvenije od Prve (čiste) Arde – Obnovljenu Ardu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iluvatar je, kad je stvarao ljude, odredio da ljudska sudbina leži izvan granica ovoga svijeta, što zauvijek predstavlja misterij vilenjacima i samim ljudima. On je poželio da “srce Čovječje istražuje onkraj granica svijeta, jer unutar njega nikad smirenje naći neće”.

Mi kršćani prepoznajemo ovdje jeku slavnog vapaja sv. Augustina: “Za sebe si nas, Gospodine, stvorio, i nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi. “(usp. Ispovijesti, I,1)

melkorTolkienov svijet vremenski prethodi dolasku kršćanstva. To je ipak sekundarni svijet. Ali Tolkien ovim tekstom jasno daje do znanja da se, kao u stvarnom svijetu, tako i u subkreacijskom svijetu Međuzemlja mora dogoditi Utjelovljenje. Zapravo, budućnost Međuzemlja je stvarni svijet, ovaj naš svijet ljudi, u kojem žive kršćani. Tolkien sam kaže da je “pozornica njegove priče ovaj svijet u kojem živimo, ali povijesni period je imaginaran”. Fantastični mit, nadodali bismo. U fusnoti jednog od svojih pisama ,Tolkien procjenjuje da je naše povijesno vrijeme (ono u kojem on sam živi – 20. stoljeće nakon Krista) nastupilo nekih šest tisuća godina poslije Rata za Prsten (Treće doba Međuzemlja), što, po njegovoj sugestiji, stavlja naše stoljeće u Šesto ili Sedmo doba Međuzemlja. Tolkien, dakle, spaja fantastični mit s povijesnom zbiljom. Tako njegova mitologija, nadovezujući se na našu povijest i sama postaje dio povijesti spasenja čovječanstva. Dakle, kršćani su djeca Jednoga koja vjeruju da je Stvoritelj (Eru) ispunio nadu Andrethina naroda i izliječio Ardu iznutra. Ušao je u svijet tako što nam je poslao svoga Sina. Sin je u osobi Isusa Krista uzeo ljudsku narav i pretrpio najžešće udarce koje je Morgoth mogao uputiti. I donio djeci Jednoga radost (usp. Sef 3, 14-18; Fil 4,4-7). Obnovljenu Ardu koja je još u nastajanju – Mistično tijelo Kristovo. I dok je prsten okrugao ali šupalj, izolira i vodi u prazninu, hostija (Tijelo Kristovo) je okrugla ali ispunjena (zajedništvo), ujedinjuje i vodi u puninu.

Radost je ona odlika kršćanina koju prvu uočavamo. Ona je dokaz autentičnosti kršćanstva.

Kršćanin je radostan jer shvaća da smo svi jedno, u zajedništvu s Ocem.

Nada se, tako, ispunila (usp. Otk 12,10). Kako u našem primarnom svijetu, tako i u sekundarnom svijetu mita.

middle-earth-mapZanimljiva je i primjenjivost eshatologije Tolkienova univerzuma. U Međuzemlju se njeguje drevno proročanstvo koje je došlo s krajnjeg Zapada i ono govori o kraju svijeta, o posljednjim vremenima. Tada će se, naime, dogoditi Dagor Dagorath (Bitka svih bitki). Morgoth će pronaći put izlaza iz Praznine u koju je protjeran, obrušiti se osvetnom srdžbom na svijet i uništiti i Sunce i Mjesec. Na taj čin reagirat će nebesa i Earendil će se ponovo spustiti na zemlju i s Valarima zaratiti protiv Morgotha. Zanimljivo, Morgoth će u konačnici pasti ne od ruke Valara (anđeoska ruka) nego od ruke čovjeka (Turin Turambar, još jedna subkreacijska slika Sina Čovječjeg) za zadovoljštinu poradi svega zla koje je nanio ljudskom rodu i nagrđenoj Ardi (Morgothov prsten). Svijet će se preporoditi, nastat će „novo nebo i nova zemlja“ (usp. Otk 21,1) a djeca Iluvatarova pridružit će se Ainurima u pjesmi stvaranja.

S pjesmom je počelo, s pjesmom završava. Ali s jednom bitnom razlikom. Sada u glazbi stvaranja sudjeluje i čovjek. Riječ je o kozmičkoj liturgiji. Tolkien, ovdje, u svom sekundarnom svijetu nagoviješta budućnost svoga fantastičnog svijeta koja je zapravo sadašnjost nas u primarnom svijetu. Mi već sad imamo priliku participirati na kozmičkoj liturgiji svaki put kada sudjelujemo na svetoj misi. Naše su-pjevanje, su-moljenje i euharistijski čin sebedarja i hvale čini nas dionicima Gozbe Jaganjčeve već ovdje na zemlji. Dok pjevamo „Svet, Svet, Svet“ s nama pjevaju istovremeno kerubini i serafini sa svom nebeskom vojskom. Jednog dana, nestat će potrebe za stvaranjem mitova sekundarnog svijeta, jer ćemo živjeti unutar najfantastičnijeg ali istovremeno i savršeno stvarnog mita primarnog svijeta – knjige Otkrivenja (usp. Otk 19). Tu ćemo primiti u punini ono što nam svaki mit nudi tek u tragovima – obnovu, bijeg, utjehu, radost (četiri osnovne potrebe svakog čitatelja književnih dijela i predaje).

 „Iz tame mog vlastitog života, toliko frustriranog, stavljam pred vas jedinu veliku stvar ovoga svijeta vrijednu ljubavi: Presveti Sakrament. Tu ćete pronaći romansu, slavu, čast, vjernost i pravi put za sve vaše zemaljske ljubavi, i više od toga: Smrt. Prema božanskom paradoksu, jedino kušanjem onoga što skončava život i traži savršeno predanje svega možemo pronaći ono što tražimo u našim svjetovnim vezama (ljubav, vjernost, radost) i tome dati vječnu protežnost, što je primarna žudnja svakog ljudskog srca.“ 

                                                                               (J.R.R. Tolkien, Pismo 250)    

Danko Kovačević

J.R.R. Tolkien – tajni agent kršćanske objave (1): Hobit, Krist i avantura života

J.R.R. Tolkien – tajni agent kršćanske objave (2): Gospodar prstenova – trijumf milosti

J.R.R. Tolkien – tajni agent kršćanske objave (3): Silmarillion – U početku bijaše…

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 20. prosinca 2013.

Možda vam se svidi