Prije dvadesetak godina svjedočili smo jednom sličnom fenomenu: još jedna filmska trilogija Gospodar prstenova osvojila je 17 nagrada Oscar (treći film te trilogije Povratak kralja s osvojenih 11 Oscara izjednačio se s jedina dva filma u povijesti kojima je uspjelo osvojiti toliki broj Oscara – Ben Hur i Titanic). Trilogija je samo u kino distribuciji zaradila 3 milijarde dolara (na uloženih 300 milijuna), a prodaji DVD kompleta, igračaka, suvenira, nakita i raznim sponzorskim ugovorima još se ne nazire kraja. I vrapci na grani već znaju da su obje ove filmske trilogije (Hobit i Gospodar prstenova) ekranizacije romana engleskog književnika J.R.R. Tolkiena.

Gospodar prstenova treća je najčitanija knjiga 20. stoljeća, odmah iza Biblije i memoara Mao Tze Donga. Sa preko 150 milijuna prodanih primjeraka ujedno je i treća najprodavanija knjiga svih vremena (iza Priče o dva grada C. Dickensa i Malog princa A. Exuperyja), a Hobit – Tamo i opet natrag četvrta (100 milijuna). Prema anketi BBC-a iz 2004. godine, Gospodar prstenova omiljena je knjiga Britanaca, a kupci vodećeg svjetskog online šoping centra (Amazon.com) proglasili su je 1999. godine knjigom tisućljeća.

Očito je da se ovdje moramo priupitati: što čini ovu priču tako uspješnom? Koji je razlog golemoj popularnosti Tolkienovih djela i iz njih proizašlih filmova?

Tolkienov jedinstveni pristup

Odgovor je jednostavan. J.R.R.Tolkien je jedan od najpopularnijih književnika druge polovine 20. stoljeća. Nije slučajno da je tomu tako. Iako ga mnogi smatraju ocem žanra fantastične proze, njegova književnost sukladna je istini objavljenoj u Svetom pismu. Tolkienove knjige nastale su po uzoru na Knjigu nad knjigama. Stotine milijuna ljudi čitali su Tolkienove knjige. Popularnost njegovih knjiga eksplodirala je prema neslućenim visinama počevši začudo s američkom sekularnom „hipijevskom“ subkulturom šezdesetih i sedamdesetih godina (sjetimo se Led Zeppelina i drugih rock sastava s pjesmama o Tolkienovim djelima). Ali većina njih zanemaruju (vjerojatno i producenti i realizatori filmova) ili nisu svjesni činjenice da je Tolkien bio gorljivi katolik. Nakon očeve smrti, uz majku su ga odgajali i fratri. Pričešćivao se svakodnevno. Živio je 55 godina u skladnom braku s voljenom ženom Edith i četvero djece. Upravo on je svog bliskog prijatelja, slavnog pisca C.S. Lewisa, obratio na kršćanstvo. Iz Tolkienova katoličanstva, trajne ljubavi i dara za jezike, žarke želje da svojoj voljenoj domovini Engleskoj (po uzoru na Ilijadu, Eneidu, Kalevalu, Beowulf) pokloni nacionalni mit (koji nije imala) i stravičnog iskustva rata, smrti i prisutnosti zla i grijeha u rovovima Prvoga svjetskog rata, rađala su se njegova književna djela.

Možemo reći da je Tolkienov najveći uspjeh u tome što je nacrte Biblije satkao u svoja djela i prožeo ih njezinim duhom. Onima što gaje odbojnost i predrasude prema kršćanstvu i odbijaju se približiti makar na par koraka Svetom pismu (a kamoli čitati ga), Tolkien je neopazice „podvalio“ spasonosni nauk kršćanske Objave, harmonično upakiran u književnoj formi mita. Kao kad majka prehlađenom djetetu u omiljelo mu Čokolino neopazice rastopi mrski mu Andol ili Sumamed.

Na sebi svojstven i unikatan način, Tolkien je povukao paralele između fantazije, mita i Objave. Stvorio je fantastični mit koji u sebi ima sadržaj Objave. Književnost u njegovim očima je podstvarateljstvo, po uzoru na Stvoritelja, Boga kršćanske Objave. Čovjek stvara fantazirajući i kvalitetna proza treba imati nutarnju konzistentnost sa stvarnošću. Mit se može definirati kao sakralna naracija koja tumači kako je svijet ili čovječanstvo postalo ovakvim kakvim sada jest. Mit je u svojoj biti, slično kao i fantazija, utemeljen na mašti (imaginaciji, stvaranju i kombinaciji slika) i kao takav urođen i spontan čovjeku. On je stariji od sustavnog razumskog napora (filozofija), prikupljanja znanja (znanost) i voljnih čina (religija) i predstavlja njihov „spiritus movens“ i izvorište. Kao takav, mit je primarni izraz želje i nutarnje datosti čovjeka da se uklopi u svijet, razumije ga i u konačnici nadiđe, transcendira. Mit, kao naracija (formirana bilo usmenom, bilo pismenom predajom) je nužno predaja, tradicija s generacije na generaciju. Tolkien je uvijek vjerovao da je kršćanstvo onaj izvor svih mitova, jedini mit koji se uistinu dogodio. To je arhetipni mit koji daje smisao svim drugim mitovima. Svi ostali mitovi svijeta samo su njegova refleksija u ljudskoj mašti. Oni su načini „naziranja“ dubokih istina metafizičke stvarnosti i sadrže odbljeske jednog istinskog svjetla što izvire iz Boga. U skladu s tim, sekundarni svijet književnih djela može samo reflektirati temeljnu istinu: Bog se utjelovio u vremenu, u prostoru, u čovjeku i njegovoj povijesti. Možemo reći da je Tolkienov najveći uspjeh u tome što je suvremenog čovjeka približio Objavi putem mašte.

Zavirimo sada nešto detaljnije u Tolkienov svijet subkreacije i potražimo mjesta tog susreta. Potražimo skrivenog Boga. U narednih nekoliko članaka, pojasnit ćemo tok kroz povlačenje paralela između sadržaja četiri knjige Evanđelja i četiri najznačajnija Tolkienova književna djela: Hobit, Gospodar prstenova, Silmarillion i Povijest Međuzemlja. Počnimo s najaktualnijim.

Hobit, Krist i avantura života

Kad čovjek ugleda ilustraciju koju je sami Tolkien izradio za omot knjige Hobit, odmah bude jasno da ona neodoljivo podsjeća na ilustraciju Uspona na goru Karmel (sv. Ivan od Križa).  Pustogora, domovina patuljaka, slika je Karmela. Brdo Karmel danas je pod zaštitom UNESCO-a kao vrijedno nalazište arheološkog blaga, s ostacima drevnih ljudskih nastambi u mnogobrojnim špiljama. I kao što novozavjetna knjiga Otkrivenja spominje prolaz Karmela kao mjesto bitke Armagedona (usp. Otk 16,16), tako se i Bitka pet vojski odvija u podnožju Pustogore.

Središnja tema unutar ovog dijela Tolkienova sekundarnog mita je tema povratka dugo očekivanog kralja (usp. Otk 3,21). Thorin Hrastoštit krenuo je na put povratka zlatnom prijestolju svoga oca (Thrain, kralj pod gorom) i vodit će svoje vjerne sa sobom.

Patuljaka koji dolaze u posjet Bilbu ima dvanaest (usp. Mk 3,1-15). Gandalf  kaže da su oni skupljeni “od sva četiri vjetra”. Njima se pridružuje njihov kralj (Thorin) i oni se bore da svome narodu vrate dom, izgubljeni raj (Milton) u koji se uvukao zmaj (Smaug; usp. Post 3,1). Zvuči poznato? U toj borbi shvaćaju da je dom tamo gdje je srce, a srce je tamo gdje je blago (usp. Mt 6,21). Iz srca je potrebno izbaciti zmaja lakomosti, temeljnu napast patuljaka (bogatstvo), a to ne ide bez žrtve pa i žrtve vlastitog života.

Hobit Bilbo odlazi na životnu avanturu. On je slika svih nas. Naše osobne avanture. To je avantura herojeva putovanja. Gandalf za Bilba kaže da “u njemu ima mnogo više nego što se naslutiti dade, i pregršt toga što on sam o sebi još ne zna”. Ovo je središnja tema knjige. Svi likovi Tolkienova fantastičnog mita prolaze ovaj put, svatko na svoj specifičan način, pa tako i Bilbo.

Herojevo putovanje poznatije je pod imenom monomit.

Ono je temeljna sastavnica svih velikih svjetskih mitova, religija i suvremene pop kulture (strip junaci, primjerice Superman).

To je priča o odrastanju. O sazrijevanju. Ona se događa zapravo i svakome od nas. Život je putovanje. Na tom putu „dom je iza, a svijet je ispred nas“, kako lijepo opisuje Stara putna pjesma, koja predstavlja srž same knjige (pojavljuje se kasnije u više verzija i u Gospodaru prstenova).

Putovanje se sastoji od tri dijela: odvajanja (od doma i poznate sredine), inicijacije (u stvarni svijet pun izazova i kušnji; odrastanje) i povratka (osobni doprinos zajednici). Put je to od osjećaja odvojenosti i otuđenosti duše do spoznaje o povezanosti sa svime živime i odgovornog doprinosa sredini kroz jedinstvene osobne talente stečene na putu. Na putovanju se prolazi kroz nekoliko etapa: poziv na avanturu, nadnaravna pomoć, prag iz poznatog u nepoznato, pomoć mentora, izazovi i kušnje, otkrivenje (smrt i uskrsnuće), preobražaj, pomirenje, osobni dar zajednici.

Riječ heroj dolazi iz grčkog jezika i znači polubog. Onaj koji spaja nebo i zemlju. Iz ove definicije jasno je tko je uzor svim „herojima“. Drevni mit „umirućeg Boga“, koji je dio svih poganskih drevnih mitova (Baal, Adonis, Ra, Oziris, Dioniz, samo su neki od primjera ovog motiva u poganskim mitologijama), ulazi tako u stvarnost. Mašta (fantazija) predskazuje javu. Taj mit se događa u povijesti primarnog, stvarnog svijeta, na određenom mjestu, u određeno vrijeme. Čini ga određena osoba – Isus iz Nazareta, sin Marijin, s definiranim povijesnim posljedicama. Postajući činjenicom ne prestaje biti mitom; u tome je čudo. Martin Buber kaže da je „Evanđelje najviši trijumf mita“(Hasidske priče). U tom smislu možemo govoriti o Kristovu mitu u pretkršćanskim religijama, kao čežnji i traganju za božanstvom i tajanstvenoj objavi u prirodnim i donekle povijesnim događajima u svakom mitu. To je ono „sjeme Logosa“ (spermatikos Logos) o kojem piše sv. Ivan (Iv 1,9), sv. Justin Mučenik i antički stoicizam. Heroj izvornog „mita“ je Krist koji umire za svoju zaručnicu Crkvu, a ona mu uzvraća svetošću života (usp. Ef 5 ,25-30). Krist je prošao izvorno „herojevo putovanje“ i on je arhetip, prauzor monomita. On je prešao najteže i najslavnije herojsko putovanje i sve njegove postaje.

Na isti put smo i mi pozvani.

Na “neočekivano putovanje” koje nas vodi u “zmajevu pustoš”, unutar našeg srca. Snagom smrti i uskrsnuća Kristova doživljavamo preobražaj i kroz borbu odbacujemo grijeh. Bili smo “tamo i opet natrag”; vraćamo se u svoj “Shire” gdje, preporođeni, donosimo darove zajednici.

U sljedećem članku, nastavljamo naše putovanje Tolkienovim univerzumom pa ćemo dekodirati tragove Objave u najpopularnijem dijelu njegova subkreacijskog mita – Gospodaru prstenova.

J.R.R. Tolkien – tajni agent kršćanske objave (2): Gospodar prstenova – trijumf milosti

J.R.R. Tolkien – tajni agent kršćanske objave (3): Silmarillion – U početku bijaše…

J.R.R. Tolkien – tajni agent kršćanske objave (4): Povijest Međuzemlja i utjelovljenje