Božić, taj najradosniji kršćanski blagdan, često je vrijeme obiteljskih okupljanja. Osim za stolom, obitelji se nerijetko znaju okupiti i pred televizorom i gledati božićne klasike.

Na našem smo portalu najavljivali novi Netflixov film „Marija“, koji je na platformu Netflix stigao 6. prosinca.

E sad, je li film „Marija“ dar koji je sveti Nikola ostavio u čizmici ili je on pak Krampusova šiba?

Nije za pojest’, a nije ni za bacit’

Kada bi me ljudi pitali što mislim o filmu, rekla bih otprilike ovako nešto: nije sablažnjiv, ali nije ni za preporučiti. Drugim riječima, ne bih ljude odvraćala od toga da ga pogledaju, ali ne bih ga ni promovirala.

Iskreno, čini mi se da su autori filma pokušali napraviti kompromis između jedne kršćanske, biblijske, duhovne poruke, ali su istovremeno unijeli brojne elemente koji bi trebali doći do šire publike.

Film opisuje rođenje i djetinjstvo Blažene Djevice Marije, njezino zaručništvo i vjenčanje s Josipom, Isusovo začeće i rođenje te bijeg od Heroda i prikazanje Isusa u Hramu.

Upoznati skrivenu stranu Marije?

„Možda mislite da znate moju priču. Vjerujte mi, ne znate“, dramatične su riječi koje nam glumica Noa Cohen, koja u filmu glumi Mariju, govori na početku filma gledajući ravno u nas.

Nakon gledanja filma mogu reći – donekle je bila u pravu. Jer scena u kojoj Lucifer izaziva Mariju zaista potiče na promišljanje.

Da se razumijemo, u filmu je Marija prikazana kao kreposna, ili, ako baš hoćete – bezgrešna. Nema mane na njoj. No, ono što Marija u Netflixovom filmu ima je upravo ona ljudskost zbog koje se nekada pitamo: „Zašto se ovo događa baš meni?“

Usprkos tome, usprkos napastima i kušnjama, Marijina prokušanost rađa postojanošću (Jak 1,3). Ona ostaje vjerna Bogu, a pomaže joj i intervencija anđela Gabrijela koji, nakon njenog odbijanja užitaka koje joj đavao nudi, otjera Lucifera.

Možda je Biblija bila nadahnuće, ali…

Ono što se još i prije izlaska filma isticalo kao nešto negativno je prikaz gdje Marija rađa Isusa u boli. Naime, brojni se teolozi slažu da je Blažena Djevica Marija rodila Isusa bez porođajnih boli.

Uz to, ako se na film gleda iz biblijske perspektive, može se primijetiti da su neke stvari nadodane, izostavljene ili da ne prate kronološki događaje onim redoslijedom kojim su opisani u Bibliji.

…ali je to nadahnuće pomalo osiromašeno

Uspoređujući scenu susreta Marije i Elizabete u Netflixovoj verziji s istom tom scenom iz serije „Izabrani“, nemoguće je ne primijetiti veliku razliku u duhovnoj dubini koju imaju Jenkinsovi „Izabrani“, a nema Carusova „Marija“.

Mnogi bi mogli biti razočarani što je izostavljen Marijin hvalospjev „Veliča“, ali i njezin „fiat“… U Lukinom evanđelju čitamo da Marija anđelu Gabrijelu odgovara: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1,38). No, u filmu Marija kaže nešto u potpunosti drugačije: „Onda neka to budem ja.“

Dok scene u kojoj đavao napastuje Mariju nije opisana u Bibliji, nego je plod mašte autora filma, velika je šteta što su u filmu izostavljene neke od najsnažnijih biblijskih scena o Mariji – ili su predstavljene pomalo plitko.

Zašto „Mariju“ ne biste trebali gledati s malom djecom

Film sadrži brojne scene poprilično brutalnog nasilja. Ne samo zbog količine krvi, nego i zbog velike okrutnosti. Vjerojatno je zbog toga na Neftlixu film označen dobnom oznakom 13+, dok ga neki čak stavljaju i pod oznaku 15+.

U svakom slučaju, nije baš film koji bi bilo pametno pustiti maloj djeci, a nije ni za one osobe koje su osjetljivije na prizore nasilja.

S jedne strane je razumljivo da se biblijsku priču željelo malo „začiniti“, no, s druge strane, pojedini prizori tog nasilja zaista su brutalni i krvavi (npr. kada Herod pred narodom okruni hramskog svećenika krunom od dikobrazovih bodlji što svećenika na kraju oslijepi).

Ako film gledamo iz kršćanske perspektive, odnosno kao nešto što bi nas moglo duhovno obogatiti (kao što to čini serija „Izabrani“), onda ovo nasilje predstavlja pravu prepreku. Ono dominira čitavom pričom i odvraća od onoga što bi trebala biti prava tema filma – a to je Marija.

No, ipak…

Ono što se ne može zanijekati je činjenica da je film zaista visoke kvalitete što se tiče produkcije. Jednom nam je jedan profesor, koji je predavao predmet Film i religija, kazao da su vjernici najzahtjevnija publika. I zaista je tako.

Usprkos činjenici da film ima neke manjkavosti, on nije ni skroz loš.

Često, gledajući filmove, zanemarujemo vrijednosti na kojima je film utemeljen. A to je jako važno.

U doba moralnog relativizma, u kojem su likovi raznih priča isključivo zli (samo u manjoj ili većoj mjeri), u filmu „Marija“ postoje dobri i loši likovi. Postoji dobro i zlo – i razlika je svima jasna.

Doduše, ne postoji trenutak obraćenja – svi zli likovi ostaju zli, dobri ostaju dobri. Možda dobri prođu kroz neke kušnje, ali ipak odaberu ono za što su se prvotno opredijelili.

Nadalje, postoji slobodna volja. Iako je nekim ljudima nešto predodređeno – kao, primjerice, Mariji da se zaruči za Josipa, oni svejedno imaju priliku birati između dobra i zla.

I, najvažnije od svega – postoji Bog. Bog je zaista prisutan. Jedino se može postaviti pitanje – je li i milosrdan?

Na kraju krajeva, Marija je u filmu prikazana u pozitivnom svjetlu, baš kao i ostali „pozitivci“ kao što su sveti Josip, sveti Joakim i Ana, ali i starac Šimun te proročica Ana.

Da skratimo…

Film „Marija“ je, što se filmskog jezika i glumačke postave tiče, jako dobar. Pomalo ulazi u dubinu priče o Blaženoj Djevici Mariji, što bi nekoga moglo obogatiti.

No, sadrži i dosta zbunjujućih elemenata, a uz to su izostavljene ili preinačene riječi koje je izgovorila sama Marija. Također je dodano dosta toga što nema veze s biblijskom pričom ili pričama iz kršćanske tradicije.

Zaključna ocjena: ja ga ne bih niti preporučila, niti bih ljude odvraćala od gledanja. Ako vas film zanima, pogledajte ga i – procijenite sami.

Sretan Božić!