Je li to bio anđeo ili pas? Don Boscov nam život donosi neobičnu i zanimljivu priču o onome što se mnogima čini kao anđeosko uplitanje u spašavanje života ovoga sluge Božjega od strašnih napada valdenških heretika, koji su ga u nekoliko navrata pokušali ubiti.

Ovi su heretici bili bijesni zbog dobrih djela koja je don Bosco činio i tražili su kako bi se na silu riješili njegova utjecaja. Neki od njihovih pristaša bijahu ljudi najgore i najporočnije vrste te su upravo takve unajmili da izvrše njihove podle naume.

Kada se jedne noći vraćao kući kroz mračan i opasan dio grada, ugledao je divna velika psa kako ga slijedi. Isprva ga se bojao, ali je ubrzo uvidio da je pas prijateljski raspoložen. Životinja je hodala uz njega, otpratila ga do vrata njegova doma, a potom otišla. Ovako se zbilo pet, šest ili više puta. Psa je nazvao Grigio (Sivko).

Što je to značilo? Ubrzo je saznao.

Neko vrijeme nakon prvoga pojavljivanja psa don Bosca je, koji je žurio kući sam-samcat, iza nekoga stabla čekao ubojica te na njega ispalio dva hica. Oba su hica promašila svoju metu, ali je napadač potom nasrnuo na don Bosca i ščepao ga.

U tome se trenutku pojavio Grigio i zario zube u meso neuspjela ubojice koji je pobjegao jaučući od boli.

Drugom su zgodom dvojica muškaraca sačekali don Bosca u zasjedi i prebacili mu vreću preko glave. Činilo se da je ovoga puta don Bosco zaista gotov, ali mu je Grigio opet neočekivano priskočio u pomoć i skočio na jednoga nasilnika, zgrabivši ga za vrat. Drugi je prestravljen pobjegao. Don Bosco je potom morao prvoga osloboditi od Grigiovih očnjaka kojima ga je pas još uvijek držao za vrat.

Treći ga je put ni manje ni više nego dvanaest unajmljenih ubojica, naoružanih toljagama, čekalo u zasjedi u koju je on i ne sluteći upao. I opet se bijeg činio nemogućim, ali je Grigio još jednom skočio među njih te ih zaplašio svojim zastrašujućim pogledom i divljim lavežom. Muškarci su pobjegli glavom bez obzira.

Ponekad je pas ulazio u don Boscovu kuću, uvijek s nekim razlogom, bilo da ga prati na noćnu putovanju, bilo da ga spriječi da iziđe iz kuće. Ne postoji životinjski nagon kojim bi se dalo objasniti ovo neočekivano pojavljivanje psa.

U jednoj od ovih prilika, kada je don Bosco pokušao izići van, veliki mu je pas legao preko praga i tako prijeteći lajao da je sveti Ivan bio prisiljen ostati u kući. I dobro da je tako napravio jer je nedugo nakon toga stigao k njemu jedan gospodin koji ga je upozorio da ne izlazi iz kuće ni u kojemu slučaju zato što heretici čekaju u zasjedi da ga ubiju.

Dok god je progon trajao, Grigio je stalno bio uz njega, a kada je opasnost minula, više ga nisu vidjeli. Odakle je došao i kamo je pošao, nitko nije znao.

Deset godina kasnije don Bosco je morao ići na selo nekim svojim prijateljima, a upozorili su ga da je put do tamo opasan.

“Da je barem sa mnom Grigio”, rekao je, i baš kao da je čuo njegove riječi, veliki se pas odjednom pojavio uza nj, pokazujući silnu radost. I čovjek i pas sigurno su stigli u seosku kuću i pošli u blagovaonicu, gdje su domaćini pozvali don Bosca da im se pridruži za večerom.

Pas je legao pokraj stola. Potpuno su ga smetnuli s uma. Kada je obrok bio gotov, gazda je kuće ponudio da nahrani psa. Međutim, psa više nije bilo! Vrata i prozori bili su zatvoreni; kako je izišao?

Godine 1883., više od trideset godina nakon što se pas prvi put pojavio, ukazao se još jednom na drugome mjestu kako bi pokazao put don Boscu koji se izgubio.

Kako objasniti ta čudesna pojavljivanja psa, u najpravodobnijim trenutcima i na mjestima? Jamačno bismo mogli povjerovati da je riječ o anđeoskom posredovanju.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Paula O’Sullivana “Sve o anđelima”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.