SVJEDOČANSTVO OBRAĆENIKA
Troje muslimana koji su prešli na kršćanstvo svjedoče: Prijete nam svaki dan, ali i dalje govorimo o Kristu
“Tog prvog dana u crkvi započela sam razgovor s Bogom. Molila sam ga: ‘Ako si ti Bog i ako je istina što govore, hoćeš li mi dopustiti da to osjetim u srcu? Tada ću te slijediti i služiti.'”
“Isus je bio jako otvoren: Za muslimane, slijediti Evanđelje nije samo poziv na molitvu. To je poziv na smrt” – Nabeel Qureshi, bivši musliman i obraćenik na kršćanstvo.
Mnogi muslimani koji prihvate kršćanstvo susreću se s osudom obitelji, (muslimanske) okoline i prijatelja, a ponekad moraju i bježati kako bi sačuvali svoj život.
Troje bivših muslimana koji danas žive u Nizozemskoj, a prihvatili su Krista za Boga, pričaju sličnu priču. Napustili su vjeru svojih naroda i obitelji te prigrlili kršćanstvo, snažno goreći za evangelizacijom. Životi su im, kako svjedoče, postali spoj dviju krajnosti: redovitih uvreda i prijetnji smrću te Božje utjehe.
Njihove priče donio je nizozemski tjednik Katholiek Nieuwsblad, a mi ih prenosimo s američkog katoličkog portala Crux.
Faraidoun Fouad: Odmah nakon obraćenja počeli su mi prijetiti
Faraidoun Fouad pobjegao je iz Kurdistana, na sjeveru Iraka za vrijeme vladavine Saddama Husseina. Dolaskom u Nizozemsku po prvi se puta upoznao s kršćanstvom.
“Obratio sam se 1999.”, govori Fouad, dodajući kako su mu “odmah nakon obraćenja počeli prijetiti”.
“Ljudi koje sam smatrao prijateljima postali su moji neprijatelji.”
Uskoro je zbog prijetnji morao pobjeći iz azila te se uselio kod jedne obitelji koju je upoznao u crkvi.
“Čak i muslimani koji nisu pretjerano konzervativni govorili su mojoj supruzi da će me ubiti”, tvrdi Fouad. To ga nije spriječilo da povremeno posjeti centar za azilante i svjedoči vjeru.
“Bog me 2002. pozvao da evangeliziram svoj narod”, govori, dodajući kako se redovito vraća u Kurdistan i ljudima naviješta evanđelje. Ističe i kako se velik broj Kurda u Nizozemskoj obratio na kršćanstvo.
“Želim ih ohrabriti i pomoći im u hodu s Isusom.”
Fouad, koji je u braku s Nizozemkinjom, svjedoči kako nakon dvadeset godina življenja kršćanstva još uvijek dobiva prijetnje. No, to ga ne zaustavlja u evangelizaciji.
“Prijete mi svaki dan. Kad stavim nešto na Facebook redovito krenu reakcije pune mržnje.”
Nekoliko puta je prijetnje prijavio policiji, ali tvrdi da će se svatko tko otvoreno propagira kršćanstvo prije ili kasnije susresti s time.
Kako prenosi Katholiek Nieuwsblad to ga nije spriječilo da vrata svoje kuće otvori svima.
“Mi smo kršćani, ovo je Božja kuća. Dođite, jedite i pijte. Svi su dobrodošli.”
Esther Mulder: Otac mi je rekao da više nisam njegova kći
Esther Mulder u Nizozemsku je došla već 1992. iz Somalije. S 14 godina njezini su je roditelji odlučili udati, no Esther je pobjegla te dvije godine živjela na ulici.
Kasnije se udala za Nizozemca te preko prijatelja upoznala kršćanstvo.
Tvrdi kako se pri prvom ulasku u crkvu “osjećala dobrodošlo”, ali ju je istovremeno obuzeo i osjećaj krivnje.
“Cijelo sam vrijeme gledala oko sebe misleći: ‘Što ako neki član moje obitelji ili netko iz Somalije uđe i vidi me unutra?'”
“Tog prvog dana u crkvi započela sam razgovor s Bogom. Molila sam ga: ‘Ako si ti Bog i ako je istina što govore, hoćeš li mi dopustiti da to osjetim u srcu? Tada ću te slijediti i služiti.'”
Nakon šest mjeseci njezina se želja ispunila. Tvrdi kako je osjetila mir kao nikada do tad.
No, ubrzo su krenule i prijetnje.
“Prijetnje dobivam osobito preko Facebooka. Većinu su mi uputile osobe iz Somalije, pišući na somalskom kako nitko drugi ne bi mogao razumjeti što pišu.”
Nakon nekoliko godina ponovno je uspostavila kontakt s članovima obitelji, ali tvrdi da stvari nisu kao nekad.
“Kad sam s njima otac napusti kuću. Posljednja stvar koju mi je rekao bila je da više nisam njegova kćer. Potrebno je čudo kako bi se situacija vratila na staro.”
Brat Jassim: Napokon sam pronašao mir u srcu
Brat Jassim obratio se na kršćanstvo 2015., a krštenje je primio godinu poslije.
U Nizozemsku je došao iz Maroka kojeg je napustio jer je kao musliman bio iznimno kritičan prema islamu. Njegova obitelj još uvijek živi u Maroku te zbog njihove sigurnosti nije htio otkriti svoje puno ime i prezime.
“Moja majka učila me da budem ljubazan i poštujem svakoga. To je bilo u suprotnosti s onim što me učio islam. Morao sam mrziti i proklinjati Židove i kršćane. Muhamed je bio moj uzor, ali je njegov život bio loš. Ubijao je Židove i oženio šestogodišnju djevojčicu, kako je on mogao biti moj uzor? (oko Ajše, treće i najmlađe žene postoji debata među islamskim učenjacima. Dok jedni tvrde kako je imala šest ili sedam godina u trenutku udaje, drugi govore o trinaest ili više godina, op.a.)”
Dok je boravio u Nizozemskoj Jassim je, kako svjedoči, imao dvije vizije.
“Nakon prve distancirao sam se od islama. Nekoliko mjeseci kasnije imao sam drugu viziju koja me odvela u potragu za istinom i do Boga.”
Tvrdi kako je ta potraga okončala duhovni boj koji se vodio u njemu.
“Napokon sam pronašao mir u srcu te sam sada istinski sretan. Također, molim se za članove moje obitelji koji su muslimani. Kad sam bio musliman nije mi bilo dopušteno moliti za moju kršćansku partnericu ili prijatelje ateiste.”
Brat Jassim svjedoči kako je jednom otišao na policiju s ispisanih osam stranica punih prijetnji. Unatoč tome i dalje ljudima govori o svojoj vjeri. Kaže kako mu osobito prijete jer je bivši musliman: “Gledaju na vas kao na heretika”.
Kako pomoći?
Sva tri sugovornika kao prvi znak pomoći ističu – molitvu.
Jassim pritom naglašava činjenicu da bivšim muslimanima nije lako te da kako bilo dobro kad bi ostali kršćani bili toga svjesni.
Esther pak ističe kako bi kršćani mogli pomoći tako da prime ljude kojima se prijeti i koji su u opasnosti.
“Postali smo jedno u duhu i umu. Ako prijete nekom katoliku prijete i meni, i obratno. Zato tražim od katolika da vape iz srca i duše za sve kršćane koji ne mogu živjeti u sigurnosti”, zaključio je Fouad.
Tino Krvavica | Bitno.net