Ja sam već starica, prešla 70 godina. Seljakinja sam i udata za seljaka. Vjenčala sam se 1933. i dobila sina Stipu, koji je i danas živ i ima svoju obitelj. Rodila sam, inače, desetero djece i sva su mi djeca, Bogu hvala, bila krštena. Ali, iza prvijenca Stipe šestero mi je djece umrlo sve jedno za drugim. Živjeli bi po 3-4 dana i k’o da bi ih zemlja progutala. Videći me tužnu i žalosnu jedna moja rodica, koja se udala u Makarskoj, a sad je pokojna, savjetovala me da se obratim dobrom ocu Antiću koji je tada živio u velikom samostanu u Makarskoj. Bilo je to početkom jeseni 1941. Dođoh čovjeku Božjemu na ispovijed i kažem mu svoju bol. On mi među ostalim reče da donesem dječju robicu na blagoslov. Donijela sam tri komadića. On je blagoslovio i molio. Nekoliko dana poslije rodila sam zdravo dijete, sina Zlatana, koji je i danas živ i ima svoju obitelj. Poslije njega još sam rodila dvije kćeri koje su također ostale na životu. Tu ja vidim prst Božji – po moćnoj molitvi dobrog oca Antića. Prije njegove molitve šestero moje djece umrlo je jedno za drugim malo poslije rođenja, a poslije njegove molitve sva su mi djeca ostala na životu!

Neka ga Bog proslavi kako na nebu tako i na zemlji! Zahvaljujem Božanskom Srcu Isusovu, Majci Božjoj te dobrom ocu Antiću na primljenim milostima.

Matija Matijaševič, žena Ivana, Bast kod Makarske

(“Dobri otac Ante Antić” – glasilo vicepostulature sluge Božjeg fra Ante Antića / broj 3-4/ Zagreb 1981.)