Bog je kroz različite kušnje počeo mijenjati njenu nutrinu, i na koncu je doveo do obraćenja. Od tada glumica često javno svjedoči o svome povratku u Očev zagrljaj, dozivajući u svijest slušatelja Isusovu prispodobu o razmetnome sinu koji „bijaše izgubljen i nađen je“. Prepričava svoj život proživljen bez Boga, početak glumačke karijere u erotskom filmu, stjecanje slave i mnogo novaca, razne filmske uloge uz proslavljena imena poput Antonija Banderasa, iskustvo voditeljice Sanrema, sve do trenutka kada joj se život počeo urušavati pred njenim očima i kada su se sva ulaganja u sebe i karijeru, u mnoga posjedovanja i važna poznanstava otkrila nedostatnima da je „spase“.

Trenutak velike duhovne krize i potrebe ukazao joj je na svu ljudsku nemoć pred stvarnim životnim iskušenjem. Bio je to i trenutak kada je iskreno zavapila Bogu za pomoć. Nakon događaja koje ocjenjuje kao najpotresnijima u svome životu uslijedilo je obraćenje, promjena života i slijedom toga i promjena profesionalnih odluka. Iako je nakon obraćenja dobivala Božju utjehu, bilo je to vrijeme teške kušnje za nju. Htijući ostati dosljedna promjenama koje su se odvijale u njenoj nutrini, počela je odbijati mnoge uloge koje su joj se nudile: od uloge žene koja psuje, do one koja vara muža a da se u filmu ni u jednom trenutku takvo ponašanje ne dovodi u pitanje i ne osuđuje.

Mjeseci su prolazili i ona je bila bez posla, u velikoj zabrinutosti za budućnost. Ne vjerujući u potpunosti u Božju providnost na kraju je i pokleknula te odlučila snimiti film koji ju je, iako nije bio upitnog morala, povezao s ljudima koje je bila obećala više ne viđati. Osjećajući da je pregazila danu riječ, no znajući da milostinjom može okajati vlastite grijehe, počinje dijeliti zarađene novce siromasima ispred crkvi. Upravo tada stiže joj poziv salezijanskih misionara koje je potaknulo jedno njezino svjedočanstvo o Bogu. Na njihov zahtjev da postane zaštitno lice njihovih misija, odlazi u Afriku i suočava se izbliza s bijedom u Etiopiji, vidjevši kako djeca umiru od gladi. Vraća se u Italiju krajem studenog kada su izlozi već okićeni za Božić, a groznica shoppinga zahvatila ljude.

O onome što joj je Bog poručio preko tog iskustva, govori: „Bog me nije napustio u trenutku mojega pada, nego me htio podučiti. Uzeo me za ruku i odveo vidjeti siromahe. Na taj način uzburkao je moju savjest pitanjem kojeg sam sebi postavila –  ‘Kako sam i na što trošila novce?’ – i tako mi pomogao narasti u odgovornosti i u ljubavi prema bližnjima.“ Kako sama tvrdi, to iskustvo poslužilo joj je i da uvidi kako je zbog nepouzdanja u Boga bila pokleknula i prihvatila onu ulogu.

Danas predaje glumu na Akademiji Star Rose u Rimu, koju i vodi, te potaknuta „Pismom umjetnicima“ sv. Ivana Pavla II. pomaže mladim ljudima da se ostvare u umjetnosti, no da pritom ne pogaze svoja uvjerenja i ne zanemare svoj duhovni život. Kroz vlastitu udrugu „Le Opere del Padre“ (Očeva Djela) pomaže siromasima diljem Italije i Afrike.