Ime “Rafael” označava “zdravlje” ili “lijek Božji”.

Već smo govorili o nježnoj brizi koju je Rafael pokazao prema mladome Tobiji. Mnogi vjeruju, i to s razlogom, da je upravo on bio onaj koji je tako često na čudesan način izliječio rane mučenika te ih tješio u patnjama kojima su bili podvrgnuti. On je milostivi duh koji dobronamjernom brigom toliko putnika sigurno dovodi natrag u njihovu domovinu. Nemojmo stoga zaboraviti zazvati njegovu zaštitu kad god odlazimo na neko putovanje, kad god smo bolesni, jer on na čudesan način i liječi. Ispripovijedano je nekoliko zanimljivih priča o ovome arkanđelu.

Priče o svetome Rafaelu

Sveta Cirijaka, poznata i kao Dominika, budući da je rođena u nedjelju, koja je pretrpjela mučeništvo u Nikomediji za vladavine cara Maksimijana (u 4. stoljeću), čula je glas s neba kako joj govori tijekom njezine borbe: “Izvrsno, Cirijaka! Pobjednice! Krist je Kralj čuo tvoje molitve: budi snažna i odlučna. Ja sam, koji s tobom razgovaram, arkanđeo Rafael i poslao me je Spasitelj da te osnažim i da ti prenesem poruku od Svevišnjega: Budući da si svoje pouzdanje stavila u Krista, proslavit ćeš Gospodina koji te snaži.” Blagdan ove svetice slavi se 18. svibnja.

Sveti Ivan od Boga gajio je divnu pobožnost prema svetome Rafaelu. Stoga je arkanđeo jednom posjetio siromahe u bolnici u Granadi, kada je Ivan izišao po vodu. Drugom prilikom, kada je bolesnicima ponestalo kruha, on im ga je donio; treći je put pomogao Ivanu odvesti kući nekoga siromaha. Tom mu je prilikom otkrio tko je on. Zapravo, kao što životopisac svetoga Ivana kaže, ponašao se prema bolnici kao što se ponašao prema mladome Tobiji kojega je pratio na njegovu putovanju i zaštitio ga u svakoj opasnosti.

Budući da je sestra Marija Franciska iz Trećega reda svetoga Franje uvijek bila bolesna, Bogu se svidjelo povjeriti je svetome Rafaelu na posebnu brigu. Godine 1789. ukazao joj se u tako divnu obliku da se je toliko iznenadila da nije mogla govoriti. Rekao joj je da je došao da bi je izliječio. Sljedećega joj je dana bilo posve dobro, što je imala zahvaliti njegovim uslugama. Drugom prilikom, kada joj je otekla vena zadavala toliko muke da nije bila u stanju pomaknuti se, on joj je velikodušno pohrlio u pomoć. Jednom kada je otac Franjo Ksaver Bianchi razgovarao s njom, primijetio je osobit miomiris oko sebe. Kada ju je upitao od čega dolazi, odgovorila mu je da dolazi od anđela Rafaela koji je bio prisutan, ali kojega svećenik nije mogao vidjeti.

Godine 1315. mladi je novak pristupio samostanu reda svetoga Dominika, u želji da postane redovnikom. Patio je od padavice, ali to nije spomenuo prilikom primanja u samostan. To se, međutim, ubrzo saznalo budući da bi, kada bi imao napadaj, pao na pod i u nesvijesti tako ležao tri sata. Zbog toga, nakon pokusa od dvanaest mjeseci, redovnici ga nisu mogli primiti među braću, nego su ga iz sućuti poslali drugoj kući istoga Reda, u kojoj su se brinuli za njega. Budući da ga je i dalje mučilo isto zlo, za njegovo je ozdravljenje počeo moliti brat imenom Richard DuPont. Anđeo Rafael u snu se ukazao Richardu i rekao mu da će novakova bolest biti otklonjena zavjetuje li se da će u čast anđela postiti prvoga dana svakoga tjedna. Anđeo mu je također rekao da je on Rafael kojega je Bog poslao da ga izliječi. Bolesnik se, čuvši dobre vijesti, zavjetovao i, gle, pao je na pod u napadaju i ugledao anđela kako ga budi, uvjeravajući ga da je ozdravio! I doista više nikada nakon toga nije imao nikakve smetnje. Pripušten polaganju redovničkoga zavjeta, doživio je da postane sveti svećenik.

U jednomu učenu djelu na temu anđela, tiskanu u Francuskoj, čitamo da se je bogataš iz grada Orleansa, kada je pošao na hodočašće u svetište svetoga Jakova, posebno preporučio anđelu Rafaelu, prema kojemu je gajio pobožnost kao zaštitniku putnika. Na putovanju je zalutao i, dok se približavao nekoj šumi, ugledao je nekoliko razbojnika koji su se očito spremali napasti ga. Okrenuvši se, u žurbi je pobjegao te mu se odjednom pridružila neka osoba koja ga je upitala zašto bježi. Hodočasnik je pokazao prema razbojnicima, ali mu je nepoznati pratitelj rekao da se ne boji. Do tada su već bili došli do obale rijeke, a kako nije bilo ni mosta ni čamca, nesretni se putnik još više preplašio. Pomislio je da ga je njegov suputnik prevario te je, videći kako mu se razbojnici približavaju, zazvao u pomoć svetoga Rafaela. Istoga se časa stvorio na drugoj obali rijeke i tako se spasio od svojih neprijatelja. U isto vrijeme njegova pratitelja nestade!

Hodočasnik je potom nastavio putovanje. Na povratku se, prolazeći u blizini te iste šume, pobojao da će razbojnicima dopasti šaka, ali je umoran i iscrpljen zaspao pod nekim stablom. Pratitelj koji ga je prije prenio preko rijeke, sada mu se ukazao u viđenju i predstavio mu se kao anđeo Rafael, čijoj se je brizi povjerio i koji ga je na njegovu putu očuvao od svake pogibelji. Pošto se probudio, hodočasnik se iznenadio kada je vidio da se nalazi svega nekoliko kilometara od Orleansa.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Paula O’Sullivana “Sve o anđelima”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.