Snažno pismo koje je Franz Jägerstätter napisao supruzi nakon što je osuđen na smrt
Crkva danas slavi spomendan Franza Jägerstättera, austrijskog blaženika koji je u jeku Drugog svjetskog rata odbio zakletvu Hitleru, zbog čega je 1943. pogubljen. Iza sebe je ostavio suprugu Franzisku te tri kćeri: Rozaliju, Mariju i Alojziju. U ovom članku donosimo jedno od njegovih pisama sastavljenih nakon što je osuđen na smrtnu kaznu. Pismo, na kraju, nije poslano njegovoj supruzi, ali je objavljeno nakon rata u zbirci “Pisma i zapisi iz zatvora” koju je na hrvatski jezik prevela nakladnička kuća Verbum
“Dragi moji, sve je bliži čas u kojem ću svoju dušu vratiti Gospodinu Bogu. Imao bih vam za oproštaj reći još podosta riječi, a teško je ne moći se više oprostiti od vas. Rado bih vam olakšao boli i patnje koje zbog mene trpite. Ali znate da Boga moramo voljeti više nego obitelj i radije napustiti sve što je čovjeku na ovom svijetu drago i dragocjeno, negoli i u najmanjoj mjeri uvrijediti Boga. Da se zbog vas ne bojim uvrijediti Boga, bismo li mogli znati koje bi vam Bog tada patnje zbog mene mogao poslati?
Mora da je našem dragom Spasitelju bilo veoma teško svojom smrću Majci prouzročiti toliku bol: tȁ što su onda naše patnje spram tih koje su ta dva nedužna Srca trpjela samo zbog nas grešnika? Kakav li je samo oproštaj onima koji možda samo polovično vjeruju u vječni život i stoga se ne nadaju mnogo ponovnom susretu? Da nisam vjerovao u Božje milosrđe i da će mi sve grijehe oprostiti, ne bih imao tako miran život u samotnim trenutcima u tamnici. Kada sam već optužen za zločin i zbog njega osuđen na smrt, neka vam je utjeha da pred Bogom nije zločin sve što je pred svijetom zločin. Nadam se da se zbog ovoga zločina ne moram bojati vječnoga Suca. Neka vam moja smrtna presuda ipak bude upozorenje. Gospodin Bog neće bitno drukčije postupati s nama ako možda vjerujemo da ne moramo biti poslušni u svemu što nam Bog po svojoj Crkvi zapovijeda da vjerujemo. Jedino nas vječni Sudac ne bi osudio tek na svjetovnu smrt, već na onu vječnu! Stoga vas ništa važnije ne mogu zamoliti nego da se čvrsto odlučite poštivati sve zapovijedi i izbjegavati svaki grijeh. Ljubi Gospodina Boga svojega i ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Sav Zakon počiva na ovim dvjema zapovijedima. Pridržavajte se toga i možemo iščekivati skori susret u nebu.
Ne valja zbog toga misliti loše o onima koji djeluju drukčije od mene. Puno je bolje moliti se za sve negoli suditi drugima jer Bog želi da se svi spase. Mnogi jednostavno vjeruju da tako treba biti i da ako pri tome učine nepravdu, drugi snose odgovornost. Za onoga koji ima uvjerenje i volju sve moći i htjeti poslušati ni zakletva nije laž. Ali ako unaprijed znam da se ne mogu pridržavati svega i poslušati sve što sam pod ovom zakletvom obećao, tada lažem. Stoga mislim da je najbolje da odmah kažem istinu da ne mogu u svemu biti poslušan, čak i ako me to može koštati života. To da bi čovjek bio pod grijehom dužan svjetovnom autoritetu pod zakletvom se obvezati na poslušnost u svemu što mu se zapovjedi ne nalazi se ni u jednoj Božjoj ni u crkvenoj zapovijedi. Stoga nemojte da vam je pri srcu teško kad me zbog toga drugi okrive za grijeh, a što se već dogodilo. Kada se kao uporište uzme obitelj, možete i u tom pogledu biti mirni jer mi zbog obitelji nije dopušteno laganje sve i da imam desetero djece.
Najveća molba koju ću vam uputiti jest sljedeća: odgojite djecu tako da postanu pobožni katolici, koliko god možete, jer sada naravno nemaju previše razumijevanja za to. Iz vlastitoga iskustva mogu reći kako je sramotno životariti kao polukršćanin: više je to vegetiranje nego pravi život. Da čovjek posjeduje svu mudrost ovoga svijeta i da pola svijeta može nazvati svojim, ne bi mogao biti ništa sretniji od siromaha koji nema gotovo ništa na ovom svijetu osim duboke katoličke vjere. Ne bih mijenjao svoju malu ćeliju, koja nije ni čista, za najveću kraljevsku palaču ako bih za to morao dati i maleni dio svoje vjere, jer svemu ovozemaljskom, ma koliko bogato i lijepo bilo, dođe kraj, ali riječ Božja ostaje zauvijek. Jamčim vam, ako za svoju djecu izmolite barem jedan Očenaš predano u milosti, time ćete im dati veći poklon, nego da ste im dali najveći miraz koji posjednik može dati svojim kćerima. Mnogi bi ove riječi ismijali, no one su ipak istinite. Draga moja djeco, kada vam majka bude čitala ovo pismo, vaš će otac već biti mrtav. Rado bi vam bio došao, ali nebeski Otac htio je drukčije. Budite dobre i poslušne djevojčice, molite se za svojega oca kako bismo se vrlo skoro susreli na nebu.
Draga ženo i [majko?], oprostite mi za svaki put kada sam vas povrijedio i uvrijedio, ja sam vama sve oprostio i još jednom molim sve žitelje Radegunda koje sam uvrijedio i povrijedio da mi oproste.
Prenesite pozdrave Hildi”
O katoličkom mučeniku koji se suprotstavio nacistima slavni redatelj Terrence Malick snimio je film o kojem možete čitati OVDJE.
Gornji tekst je izvadak iz knjige “Pisma i zapisi iz zatvora”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.
