“Bilo je to vrijeme kada sam bila aktivna kao animatorica u Kursilju. Slušala sam svjedočanstva žena koje su molile za svoje supruge, što me je potaknulo na odluku da i ja u vrijeme devetnice svetom Josipu počnem moliti za svojeg supruga. Bila sam cijelim srcem uvjerena da će mi ga Josip poslati. Pred kraj devetnice, 17. ili 18. ožujka, vidjela sam najavu pokretanja katSusa i rekla: ‘Sveti Josipe, to je sad to.’ Prijavila sam se, ali prvih nekoliko razgovora koje sam imala taj dan nisu me zainteresirali. Zatim mi se drugo jutro javio Lucijano.“

Ovo je početak svjedočanstva Ivane Jakšić, koja je svoga supruga Lucijana upoznala na internetskoj platformi katSus. Ta platforma, namijenjena onima koji žele upoznati osobu s kojom dijele zajedničku vjeru i vrijednosti, i usmjereni su prema želji za stvaranjem ozbiljne veze koja vodi prema braku, pokrenuta je na današnji dan, točno prije četiri godine.

Ivana je odmah u početku razgovora prilično jasno dala do znanja zašto se prijavila na katSus. „U startu sam ga pitala: ‘Što ti tu radiš?’, a on je rekao da je došao samo malo razgovarati, na što sam mu ja odgovorila: ‘Ako si došao samo razgovarati, ‘onda bok’ jer sam ja došla naći supruga.’“

Srećom, Lucijano se vrlo brzo pribrao i prihvatio Ivanine ‘uvjete’, koji su mu se, štoviše, svidjeli.

„Takav stav može zvučati radikalno, može zvučati očajno, ali može zvučati i odlično – ‘hoću od života najbolje’. Meni to uopće nije bilo odbojno. Cura je konkretna, idemo vidjeti može li uspjeti”, priča nam Lucijano.

„Unatrag godinu dana od katSusa živio sam samačkim životom“, prisjeća se Lucijano. „Zbog prijašnjih razočaranja i neuspjeha duboko sam promišljao što sa životom, i pitao se kakva bi ‘ta’ osoba trebala biti. Nisam žurio jer sam imao dovoljno iskustava da ne ulazim ishitreno u emocionalnu vezu. Htio sam u trenutku kad mi ljubav uđe u život biti najbolja verzija sebe: da nemam nikakvih repova, emocionalnih zapreka, rana, da ne zvučim niti izgledam čudno. Odlučio sam da ću, dok nemam tu ljubav, raditi ono što mogu: intelektualno, poslovno, i u svakom drugom smislu. Smatrao sam da će se, ako samog sebe dobro izgradim, ljubav dogoditi spontano.“

„Kada sam kroz molitvu uvidio da sam spreman za odnos, rekao sam: ‘Ok, Bože, sređen sam, nemam nikakvih dvojbi, uživam u svom životu, sâm sam sebi dovoljno dobro društvo i htio bih tu sreću s nekim podijeliti. Što mi ti govoriš, što mi je činiti? Da li da se zaredim, ili ćeš mi poslati nekoga? Trenutno sam doma, nemam novaca, radim na određeno, bilo bi neodgovorno trošiti na izlaske, a imam i mnogo posla s doktorskim studijem. Vjerujem da ćeš mi ti napraviti čudo, ti ćeš to urediti, ne znam kako, ali vjerujem da hoćeš.’ Tada sam vidio reklamu za katSus u jednim novinama i privuklo me. Budući da sam puno radio na računalu vezano za svoj postdiplomski studij, pomislio sam kako bih u pauzama od rada možda mogao upoznati nekog zanimljivog.“

Dok je Lucijano radio na svojem doktoratu, Ivana je pisala diplomski rad, i također se nadala upoznati nekog zanimljivog.

Ja sam pisala diplomski rad. Prije toga sam prekinula dugogodišnju vezu, i nisam baš izlazila. Živjela sam u Kaštelancima, selu kraj Varaždina, u kojem nema mnogo mogućnosti, pa sam vrijeme uglavnom provodila doma. Ljeto prije toga sam bila na Krapnju u sklopu Kursilja i uključila se u Ignacijanske duhovne vježbe. To je bilo razdoblje u kojem sam intenzivno radila na sebi, na svom duhovnom životu.“

U startu sam ga pitala: ‘Što ti tu radiš?’, a on je rekao da je došao samo malo razgovarati, na što sam mu ja odgovorila: ‘Ako si došao samo razgovarati, ‘onda bok’ jer sam ja došla naći supruga.’

Lucijano nam kaže kako je prije katSusa imao ponešto iskustva sa sličnim platformama, ali na jednom pitanju bi se stvari najčešće prelomile. „Imao sam neka iskustva preko jedne druge platforme, na kojoj se također mogu upoznati dobre osobe, ali uvijek se u jednom trenutku postavi pitanje svjetonazora. S vremenom sam došao do uvjerenja da osoba s kojom bih htio imati vezu treba imati svjetonazor sličan mojem, primarno mislim na kršćanski svjetonazor, jer će to riješiti puno problema. KatSus je u tom smislu ipak stepenica više u odnosu na druge slične servise. Ne kažem da garantira da ćete pronaći osobu koja vam odgovara, ali mi smo dokaz da je to lakši način.“

Ipak, svjetonazor nije bio jedini ključni uvjet, možda je još bitnije bilo ‘življenje’ tog svjetonazora u aktivnom odnosu s Bogom, nastavlja Lucijano. „Bilo mi je, također, jako bitno da druga osoba ima aktivan duhovni život, a ne da je samo tradicionalno religiozna. Budući da sam i sâm vodio aktivan duhovni život, vjerovao sam da ću znati to prepoznati i kod druge osobe. Taj napor za prepoznavanjem drži čovjeka budnim i otvorenim. Onaj tko je zaista duhovan, nemam što skrivati, ima iskrene namjere i isto tražio od druge osobe.“

Stvari su za njih od početka tekle jako dobro i spontano, i to se, potvrđuju oboje, vrlo lako može osjetiti i preko online komunikacije. Dodatno bogatstvo razgovoru dali su zajednički interesi. Ivana je povjesničarka umjetnosti, dok je Lucijano u slobodno vrijeme slikao. Ipak, unatoč kvaliteti dopisivanja, komunikacija je vrlo brzo prešla na telefonske pozive, a kasnije i na susrete uživo.

„Nisam želio stvoriti imaginarnu sliku u koju bih se razočarao u susretu uživo“, kaže Lucijano „Nakon što smo razgovarali nekoliko dana, ja sam već znao što treba neminovno uslijediti, i kako to treba ići. Znao sam da će se komunikacija vrlo brzo zasititi, i da ju je potrebno nadograditi.“

Nakon što smo razgovarali nekoliko dana, ja sam već znao što treba neminovno uslijediti, i kako to treba ići. Znao sam da će se komunikacija vrlo brzo zasititi, i da ju je potrebno nadograditi

„Tu su se, naravno, otvorila nova pitanja, jer ne znaš kako će zapravo zvučati osoba s druge strane. Nije ti svejedno hoće li ti se dotad stvorena slika rasplinuti ili potvrditi, tu postoji određeno ‘treperenje’. Srećom, nakon što smo se čuli meni se slika o Ivani potvrdila. Kasnije se, kada smo se odlučili naći, postavilo novo pitanje: ‘Koga ću vidjeti?’“

A stvorena slika se potvrdila i nakon upoznavanja uživo, štoviše, dodatno se obogatila. „Na kavi smo se našli 30. ožujka u Varaždinu“, priča Ivana, prisjećajući se prvog susreta. „On je morao potegnuti iz Zagreba. Nismo se dogovorili gdje ćemo se naći, ali smo oboje došli na isto mjesto. Parkirali smo automobile nekoliko metara jedan od drugog. Njemu je zazvonio telefon, rekla sam mu: ‘Netko te zove’, a to sam bila ja, jer sam zaboravila prekinuti poziv. To je bilo jako lijepo. Samo sveti Josip i dragi Bog mogu stvari tako izrežirati.“

No, i nakon upoznavanja su morali nastaviti vezu na daljinu jer je Lucijano i dalje živio u Zagrebu, a Ivana u Kaštelancima. Njihovo je zajedništvo, kaže Ivana, bilo ponajviše utvrđivano dvama stvarima: odnosom s Bogom koji su unijeli u razgovore i susrete i slobodom koju su osjećali. „Naši dugi telefonski razgovori su nakon tri mjeseca počeli završavali zajedničkom molitvom. To je bio još jedan od pokazatelja da je riječ o kvalitetnom odnosu. Uz to, Lucijano je isto pristao svjedočiti na tečaju Kursilja. Viđali bismo se uglavnom vikendom i zajedno odlazili na misu. Bog nam je bio na prvome mjestu, i to nam je dalo sigurnost da nismo sami u toj vezi i da odnos vodi prema dobru.“

„Kada bi došli trenuci nerazumijevanja i trzavica, koje nisu bile česte, najbolja stvar je bila to što smo stvari jedno drugome postavili: ‘Ako želiš, slobodno možemo prekinuti.’ To je bilo u posve slobodnom duhu. Meni je to bio odmor od prijašnje veze. Sloboda je bila presudna za naš opstanak.“

S obzirom na to da je online upoznavanje za njih prošlo tako uspješno, samo po sebi se nametnulo pitanje je li to bio jedan od ključnih elemenata uspjeha, barem u prvom dijelu odnosa.

Foto: privatni arhiv

„To sam se uvijek pitala“, odgovorila nam je Ivana. „Meni je fizički izgled često zamućivao stvari, otežavao usredotočenost na bitno, tako da mi je bila prednost što se nismo odmah vidjeli. Uz to, mene ljudi uživo često doživljavaju kao neozbiljnu, djetinjastu, premladu, tako da mislim da bi i naša razlika u godinama utjecala na to da se vjerojatno ne bismo povezali da smo se negdje uživo upoznali.“

„To je ‘halo efekt’ od kojeg smo ovakvim oblikom upoznavanja bili pošteđeni. Nisam siguran u kojem bi smjeru naše druženje inače išlo, ali u svakom slučaju nam je to što se nismo odmah vidjeli bila velika prednost.“

Nisam išao upoznavati se iz frustracije nego iz tog zadovoljstva. S moje strane je to bilo jako opušteno i neopterećeno, i onda kada si takav, onda to djeluje dobro i drugoj strani

Na kraju, uspjeli smo od muške i ženske strane para čija je priča s upoznavanjem sretno završila dobiti i savjet kako biti uspješan u komunikaciji prilikom online upoznavanja.

„Ključno je poznavati sebe“, smatra Lucijano. „Moj je život bio sređen, ali nešto čovjeku fali, želiš to zadovoljstvo i sreću podijeliti s nekime. Ja sam bio zadovoljan, ali želja mi je bila podijeliti s nekime tu sreću. Nisam išao upoznavati se iz frustracije nego iz tog zadovoljstva. S moje strane je to bilo jako opušteno i neopterećeno, i onda kada si takav, onda to djeluje dobro i drugoj strani.“

„Prije svega, na katSusu moraš biti ozbiljan i ozbiljno tražiti ozbiljnu osobu s ozbiljnim ishodom“, smatra Ivana. „Jednom riječju, dolaziš potražiti osobu sebe. Ako se držiš razgovora koji su usmjereni na to i ne ideš u besmislene teme, jako brzo možeš dobiti odgovore koji te zanimaju. Važno je držati se onoga radi čega si tamo.”

„U razgovoru se vrlo lako uoči izbjegavanje određenih pitanja, izbjegavanje određenih tema. Brzo se isfiltriraju ‘muljatori’. Stvar je u tome da kome god djeluješ ozbiljno, ako je druga osoba neozbiljna, razgovor se brzo razvodni jer nemate o čemu više pričati. Ne reagiraju svi pozitivno na rečenicu ‘ja sam došla tražiti muža’. Onaj tko nije za to zainteresiran otpada. Kada tako stvari posložiš i sam se na neki način uozbiljiš. Ali naravno, katSus je samo platforma, a ni platforma ni bilo što drugo ne može pomoći ako dvije osobe nisu jedna za drugu.“

Ono što je specifično kod katSusa jest da ga je pokrenuo bračni par koji se i sam upoznalo preko slične platforme, Vlatka i Neven Kalinić.

„Kada mi je osnivačica austrijske kathTreff platforme Gudrun Kugler ponudila suradnju, Neven je bio uvjeren kako smo pozvani pristati jer smo se i sami upoznali preko interneta. Pred nama je bilo mnogo posla da bismo postavili stranicu, no zaključili smo da je projekt vrijedan i da ćemo i jedan uspješno spojen par smatrati velikim uspjehom“, prisjeća se osnivačica katSusa, Vlatka Kalinić, koja nam je pri tome rekla i za jednu specifičnost vezanu za pokretanje katSusa u Hrvatskoj.

„Za razliku od ostalih zemalja članica platforme koje su otvorenje tempirale na Valentinovo, mi smo se odlučili otvoriti virtualna vrata katSusa na Josipovo, vjerovali smo u njegov snažan zagovor. Bila je to dobra odluka, nismo morali dugo čekati rezultate.“

Iako je u doba nastanka katSusa već bila vrlo raširena uporaba različitih društvenih mreža, Vlatka je smatrala da je pokretanje katSusa posve opravdano, budući da ovakva platforma svojim korisnicima nudi pogodnosti koje društvene mreže ne omogućavaju.

„Facebook i druge društvene mreže su u određenom smislu nebranjeno područje. Ne možete birati kakav će vam profil ljudi pristupiti, ne možete znati kakve su njihove stvarne namjere, ne možete znati dijelite li istu vjeru i vrijednosti. Ideja kathTreffa, a onda i katSusa, je stvoriti virtualni prostor za one koji se u stvarnom svijetu sve teže pronalaze, a žele upoznati nekoga s kim dijele kršćanske vrijednosti i s kim će ih moći živjeti u braku“, kaže Vlatka i objašnjava zašto toliko naglaska stavljaju na sam brak.

„Često nas pitaju zašto naglašavamo brak, zašto to ne bi moglo biti samo hodanje, a odgovor je barem nama prilično logičan: za praktičnog vjernika hodanje i ‘nahodavanje’ u besvijest i nije opcija, veza u koju ulazi trebala bi od samog početka težiti ka vječnosti. U tom smislu naša je platforma zaista jedinstvena jer nastoji okupiti osobe koje dijele kršćanske vrijednosti i imaju bračni poziv.“

Naša je platforma zaista jedinstvena jer nastoji okupiti osobe koje dijele kršćanske vrijednosti i imaju bračni poziv.

Ispravnost ovakvog razmišljanja potvrdilo je i iskustvo korisnika, s obzirom na to da je u četiri godine otkako postoji katSus povezao mnoge sada sretne parove od kojih su neki već uplovili u bračnu luku:

„Prvi par koji se upoznao na katSusu vjenčao se samo dva mjeseca od otvaranja stranice. Od tada, pa do danas javili su nam se brojni parovi s prekrasnim svjedočanstvima o svojim vezama i brakovima. Koliko znamo, više od deset sklopljenih brakova započelo je upoznavanjem na katSusu. Naglašavam “znamo” jer nam se ne jave svi, a oni koji se jave uglavnom žele ostati anonimni“, ponosno ističe Vlatka.

„Iako platforma omogućuje upoznavanje članova iz svih zemalja članica, još uvijek nemamo (ili ne znamo za) niti jedan međunarodni brak. Naravno, još uvijek je mnogo više onih koji ne pronađu nikoga na platformi, no i oni nam često kažu da im je ispunjavanje naših upitnika pomoglo da osvijeste mnogo toga o sebi, a i o partneru kakvoga žele pa ga onda i lakše prepoznaju u stvarnom životu.“

A među prvima kojima je uspjelo upasti u skupinu onih koji su pronašli osobu za sebe na katSusu bili su upravo Ivana i Lucijano Jakšić. Kako Ivana kaže, iako ne postoji garancija uspjeha, ona i Lucijano su pokazatelj da vrijedi pokušati, a za to ne morate niti napustiti vlastitu sobu. Dovoljno je registrirati se na www.katsus.org i zapamtiti savjete koje su ovo dvoje sretnih mladih ljudi podijelili s nama.

*Pročitajte više: Priznajte sebi da tragate za nekim posebnim i ne stidite se potražiti ga online

Ivo Džeba | Bitno.net