*Na današnji dan, 9. lipnja 1870., preminuo je Charles Dickens, engleski pisac poznat po romanima kao što su Oliver Twist i Božićna priča. Tim povodom objavljujemo ovaj tekst.

Dickens nije bio ljubitelj katoličanstva (ni evangeličkog protestantizma). Vidio je samo licemjerje i nedostatak vjernosti istinskim Kristovim učenjima. Ne znači da nije bio religiozan. Nije jasno je li više naginjao unitarijanizmu ili anglikanizmu, ali priča se da je, kad mu se sin spremao poći na put u Australiju, poklonio Novi zavjet s riječima: “Najbolja je to knjiga znana ljudima koja je ikad postojala, postoji ili će postojati.”

Sinu je također napisao kako želi “utisnuti [u njega] istinu i ljepotu kršćanstva jer je ono od Krista samog”. Nastavlja: “Nikada ne propusti izreći svoje osobne molitve, ujutro i uvečer. Ja ih nikada nisam propustio izreći. Osjećam njihovu utjehu.”

A onda je jedne tamne noći 1844. godine imao čudno natprirodno iskustvo.

Rekao je da ga je u snu posjetio nekakav duh. Duh je imao oblik žene, pokrivene plavim plaštem i, kako je sam Dickens rekao, izgledala je “kao Rafaelova Bogorodica”. Nije prepoznao osobu, a duh nije ništa rekao. Samo ga je pogledala s dubokim suosjećanjem u očima.

Duh mu je unio nemir u srce. Zbog toga ju je počeo preklinjati da mu ostavi nekakav dokaz svojega ukazanja. Kako nije odgovarala, hrabro je upitao: “Koja je religija prava?”

Prikaza je šutjela pa je počeo izgovarati moguće odgovore. Prvo je upitao da li je religija uopće važna ako netko živi dobar život. I dalje nije bilo odgovora. A onda, usprkos preziru svega katoličkog, upitao je: “Je li možda rimokatolička najbolja? Ona možda prisiljava da mislimo o Bogu češće? Da vjerujemo u Njega čvršće?”

I konačno je došao odgovor: “Da, za tebe je ona najbolja!” I odjednom nestade. Dickens se probudio sav u suzama.

Tko je bila ta žena?

Javno, Dickens je govorio da nagađa kako je žena bila njegova teta Mary Hogarth koja je umrla 7 godina ranije i s kojom je bio veoma blizak. Ali kada je privatno prepričavao viziju, ova žena “nije bila slična nijednoj ženi koju je poznavao, osim u stasu.” Nema smisla.

Zbog činjenice da se žena nije predstavila, teško je bilo sa sigurnošću utvrditi njezin pravi identitet. Ipak, nekoliko detalja iz priče – njezin plavi plašt, pogled pun suosjećanja i inzistiranje da postane rimokatolik – čine prilično vjerojatnim da ga je – ako je ovo uistinu bila prava vizija, a ne nešto iz njegove mašte – posjetio nitko drugi nego Blažena Djevica Marija.

Ovako je taj susret opisao svom biografu:

Dopusti mi da ti ispričam o neobičnom snu koji sam sanjao prošlog ponedjeljka. I fragmentima stvarnosti koje mogu sakupiti, a koji su pomogli da stvorim sliku o tom događaju. Na mjestu koje nisam mogao raspoznati, koje je bilo uzvišeno u svojoj nejasnoći, posjetio me Duh.

Nisam mogao raspoznati lice. Ne sjećam se da sam ga uopće želio raspoznati. Nosila je plavi plavi plašt, kao Rafaelova Bogorodica i nije bila slična nijednoj ženi koju sam poznavao osim samo u stasu… Bila je toliko puna suosjećanja i tuge prema meni… što je unijelo nemir u moje srce pa sam jecajući rekao: “Ostavi mi nekakav znak da si me stvarno posjetila!…”

“Odgovori mi… na jedno pitanje!” rekao sam u agoniji vapijući da ne ode od mene. “Koja je religija prava?”

Zastala je na trenutak, bez odgovora, a ja sam rekao – ispunjen tolikom agonijom, žurbom, da ne bi otišla! – “Misliš li kao i ja da naša religija ne znači toliko, ako želimo činiti dobro?”

“Ili”, rekao sam, oklijevajući, ganut njezinim sve većim suosjećanjem prema meni, “možda je rimokatolička najbolja? Ona nas možda tjera da češće mislimo o Bogu? Da vjerujemo u Njega čvršće?” “Za tebe”, rekao je Duh, pun tolike božanske nježnosti prema meni da sam osjećao da će mi srce puknuti, “za tebe je ona najbolja?!”

Tada sam se probudio. Suze su mi tekle niz lice. Zora je svanula.

Priredila: Marilena B.|Bitno.net