Bit će da mu je najdraži molitveni iskaz bio klanjanje pred Presvetim. Jednostavno, biti pred euharistijski prisutnim Isusom u skromnosti pokaznice.

Za vrijeme klanjanja nije imao potreba za velikim, snažnim riječima. Bile su mu dovoljne one bratske, sinovske. Izgovarao ih je utišanim, sigurnim glasom, glasom punim predanja. Nije imao potrebe za mnogim riječima. To više imao je potrebe za tišinom. I volio je da se pjesme pjevaju tiše, proživljenije, gotovo ispod glasa.

Tijekom klanjanja nije imao potrebe za žurbom. Moglo je potrajati, osobito vrijeme tišine. Vrijeme slušanja.

Bilo je dovoljno što je Isus ovdje. Prisutan. Živ. Njegovoj krušnoj prisutnosti nije bilo potrebno išta dodati. U tome je bila puna mjera i vremena i vječnosti. Bio je zagledan u njega, gotovo odsutan iz prolaznosti. Rječitost kruha toliko je toga izricala.

Sve što je bitno doricala.

Molio je, zahvaljivao svojim riječima, molio litanije, molio Pohvale Bogu svetoga Franje Asiškog. Kad je potkraj klanjanja pokaznicom blagoslivljao okupljene držao ju je dugo u svojim rukama. Dugo. Bilo mu je potrebno to iskustvo, to trajanje dodira.

U njemu je bio osobito izražen osjećaj za obrednost. I za vanjsku, ali još više za unutarnju obrednost. Svaki, i najjednostavniji čin, bio mu je prožet svečanošću. Svetošću. U dijeljenju sakramenata to je osobito dolazilo do izražaja. Kad je podjeljivao sakramente, u taj je čin uvijek naglašeno bio uključen i dodir: znak križa, polijevanje vodom, polaganje ruku na one za koje je molio… Kad je podjeljivao sakramente, nikada nije stajao na odmaku, na odstojanju. Jednako tako ni kada je molio za nekoga. Uvijek bi se primakao. Bio uz. Htio je posvjedočiti da sakrament nije samo poput rose što se spušta na zemlju. Na dušu. Htio je posvjedočiti da sakrament, svaki sakrament prožima i pokreće cijeloga čovjeka.

I da Bog nije prisutan samo u znakovima, nego i u punini zbilje. Htio je tome poslužiti. Pritom je znao da je svako podjeljivanje sakramenata jedinstveno.

I bilo je očito koliko je potresen svetošću zbivanja. Koliko je potresen time što smije biti u sakramentalnoj službi. U Božjoj službi.

Gornji tekst izvadak iz knjige Stjepana Lice “Fra Zvjezdan – trag zahvalnosti”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.