Biljka koja iznimno rijetko cvate procvala nakon susreta s relikvijama sv. Male Terezije: ‘To nije slučajnost’
U trenutku kad se jedna obitelj u molitvi preporučila sv. Maloj Tereziji, Božjem cvjetiću, i njezinu zagovoru za svoga sina Ewana, pred njihovim se domom otvorio cvijet koji godinama nije procvjetao. Za njih, to nije bila slučajnost…
Obitelj Petermann početkom prosinca uputila se na više od 200 milja dug put kako bi iskazala čast relikvijama sv. Male Terezije, francuske karmelićanke koja je umrla u 24. godini života krajem 19. stoljeća, piše ChurchPop.
Majka obitelji Kirsten svjedoči da se na dan polaska probudila mnogo prije alarma. Nije mogla ponovno zaspati, pa je vrijeme pred jutro provela u molitvi. Budući da su toga dana namjeravali posjetiti relikvije sv. Terezije, zamolila je sveticu da prati njihov put i dodala u molitvi još jednu želju: „Ako tamo gore vidiš Ewana, reci mu da ga volimo.“
Ewan Eliezer Petermann bio je prvo dijete supružnika Jamesa i Kirsten Petermann. Rođen je 2010. godine s kongenitalnom srčanom greškom te je nakon 16 dana života, brojnih operacija i medicinskih borbi, prešao u zagrljaj svoga Spasitelja. Danas obitelj čine njegova mlađa braća Austen i Streiter .
Dok su izlazili iz kuće, majka je primijetila nešto neobično: dracena ispred kućnih vrata, biljka koju je njezin otac posadio prije više od deset godina u spomen na Ewana, pripremala se procvjetati. U svih 12 godina, procvjetala je samo jednom. Obitelj je odavno zove „Ewanovo stablo“.
Na putu prema svetištu razgovarali su o tome kako žele ostati otvoreni poticajima milosti i načinu na koji Bog želi iskoristiti ovo vrijeme da blagoslovi njihov dom. Nakon dolaska, u tišini su molili u kapelici, promatrajući hodočasnike koji su prilazili relikvijaru, molili, doticali ga i prinosili svoje pobožne predmete.
Po povratku kući, već u mraku, majku je dočekao još jedan prizor: dracena je potpuno procvala, ispunjavajući zrak mirisom. Tek kasnije, u miru večeri, majka je povezala sve što se toga dana dogodilo: jutarnja molitva, susret s „Isusovim cvjetićem“, neobično cvjetanje „Ewanova stabla“, razgovor o otvorenosti Božjoj milosti…
Neki bi to, kaže, nazvali slučajnošću. Međutim, ona to tumači drukčije. Bio je to „Božji mig“, nježan podsjetnik da je nebo blizu, da povezuje i tješi, te da je Bog uvijek i u svemu dobar.