“Majka sam sedmoro djece. Troje sam rodila, za četvoro sam bila uzrokom njihove smrti”, tako započinje svoje svjedočanstvo Wiesława Maria Kocambasi, Poljakinja koja je dugo živjela u Njemačkoj, a danas živi u Međugorju.

Kocambasi iza sebe ima četiri abortusa zbog kojih je patila godinama. Kako je ispričala u svom svjedočanstvu, iako su se pobačaji dogodili davno, a za njih je dobila odriješenje kroz ispovijed, njezino duhovno, a potom i psihičko stanje bilo je jako loše.

“Potisnula sam to u sebi, pokušala zaboraviti. Prolazile su godine, došli su razni problemi. Preselila sam se s obitelji u Njemačku, a u jednom trenutku sam počela patiti od žestoke depresije. Liječila sam se deset godina, tri puta sam bila u sanatoriju. Liječnici su željeli pomoći, ali ja sam znala što je uzrok moje bolesti – pokušaj bijega. Bio je to zatvoreni krug beznađa”, ispričala je Kocambasi u svom svjedočanstvu koje je objavljeno i na stranici medziugorje.blogspot.com.

Sve te godine išla je u crkvu, ali njezina vjera bila je slaba. Bojala se Boga, kaže, osjećala se kao da nije dostojna uopće ući u svetište. Poljakinja je ispričala kako je imala hrabrosti obratiti se samo Mariji koja je ostala njezinom osobom od povjerenja s kojim je dijelila probleme. Kada je 1997. boravila u Poljskoj u jednoj katoličkoj knjižari kupila je “Dnevnik” svete Faustine Kowalske. Čitajući zapise poljske redovnice počela je upoznavati Božansko milosrđe.

“Ono me je zadivilo i izazvalo u meni želju da ga iskusim. Počela sam moliti Krunicu Božanskog milosrđa, redovito i uporno. Upijala sam svaku riječ koju je Isus govorio sv. Faustini o svom milosrđu. ‘Isuse, ufam se u tebe’ bio je moj SOS”, rekla je Poljakinja.

Potom se 1998. dogodila jedna duhovna obnova o poljskom gradu Łodzu. Na njoj je doživjela i da svećenici mole nad njom molitvu za oslobođanje od posljedica grijeha. Osjetila je, kaže, kako s nje padaju okovi.

“Počela sam shvaćati do konca prave uzroke moje depresije. Zadivilo me beskrajno Božansko milosrđe koje nisam uspjela toliko godina razumijeti. Sada sam razumijela i ujedno sam oprostila sebi. Radost se vratila u moj život”, prisjeća se Kocambasi.

Ipak, kako kaže, čežnja za djecom kojoj nije dala živjeti ostala je u njoj. Odlučila je redovito moliti molitvu Duhovnog posvojenja, tijekom koje se devet mjeseci svakodnevno moli molitva za neko nerođeno dijete koje majka želi abortirati i čije ime je poznato samo Bogu.  Tijekom te molitve, molila se cijelo vrijeme i  za svoju djecu, a u jednom trenutku je odlučila i dati im imena. Odluka je pala na dan kada joj se nakon molitve na tu nakanu otvorilo Sveto pismo na Knjizi o Danijelu i fragmentu u kojem dvorjanički starješina daje imena četvorici Judejaca.

“Shvatila sam kako mogu dati imena svojoj četvorici sinova i to sam učinila. Po prvi put sam im se mogla obratiti imenom: Mateusz, Marekl, Lukasz i Jan i moliti ih za oprost”, ispričala je Kocambasi.

Majka sa svojim bolom ostaje do kraja života, kaže Poljakinja, ali je sve to predala u ruke Isusu i njegovom milosrđu. Danas je aktivna u molitvenoj mreži Duhovnog posvojenja  i pomaže majkama koje su pobacile u njihovoj duhovnoj borbi savjetima i molitvom. Živi u Međugorju, gdje organizira smještaj za poljske hodočasnike.

Goran  Andrijanić | Bitno.net