Svjedočanstva i reakcije čitatelja na članak ‘Važno je za koga se udaš!’

Članak Važno je za koga se udaš! pročitalo je tisuće ljudi. Dobili smo i neke vrijedne reakcije koje želimo podijeliti s vama. Naš vjerni čitatelj Boris, kako se sam predstavio, piše nam da je članak na njega ostavio dojam turobnosti i beznadnosti te da, po njegovu mišljenju, šalje krivu poruku ljudima: naime, da je bolje ostati sam jer brak s pogrešnom osobom može biti noćna mora, a tako je nekako, priznajemo, i navedeno pri samom kraju članka. Jer, nastavlja Boris, mi na ovome svijetu ne možemo živjeti bez križa te je nerealno očekivati da ćemo se provući kroz život izbjegavajući probleme. Također, lijepo dalje piše naš čitatelj, mi na ovome svijetu ne živimo sami već bitno utječemo na život ljudi oko sebe – i pozitivno i negativno – zato ako mislimo samo na sebe, lako možemo upasti u depresiju i izdvojenost u koje sebičnost redovito odvodi ljude. Boris nam šalje i svoje životno svjedočanstvo koje snažno potvrđuje njegove misli:
„Kada smo se upoznali moja supruga i ja bili smo jako mladi (17 godina) i ludo smo se zaljubili. Ona je bila iz tradicionalne kršćanske obitelji gdje je cijela obitelj bila u praktičnoj vjeri, a ja sam bio iz „moderne“ obitelji, bez Boga – na misu se išlo samo onako i to za Uskrs i Božić. Po navodima vašeg članka ja nikako nisam bio čovjek ni za nju, ni za njezinu obitelj, ni za njezinu budućnost. Po svemu njezina obitelj ide u Raj, a moja u Pakao. E, sad, to je sve OK i predvidljivo da se nije umiješao naš BOG. Njoj nije bilo ni na kraj pameti da bi me ostavila i prepustila mojoj sudbini, iako je znala koji ju mogući problemi mogu očekivati, a i očekivali su je. Ona je uvijek vidjela cilj – da ja i moja obitelj upoznamo Boga, da Ga ljubimo i njemu se vratimo!!! Što bi danas bilo sa svima nama da je tada pročitala vaš članak i pomislila da je to dobro i da treba postupiti tako kako tamo piše?! Prošle su godine za vrijeme kojih ona nije odustajala, a bilo je teško, svoju budućnost je gradila u vjeri u Gospodina, predavala sve našoj Majčici, nosila i svoj i križ svih nas ostalih, ali Gospodin joj je dao snagu. I došli su plodovi – moj otac je prije umiranja primio sve sakramente, majka mi se krizmala u 77. godini (unuk joj je bio kum) i svakodnevno se moli i redovito ide u crkvu, sin nam je volontirao i propovijedao evanđelje u Africi (Gana) i služio godinu dana Gospodinu i potrebitim ljudima prenoseći im svoje znanje u njihovoj školi, a i ja sam se preobratio, redovito se ispovijedam i idemo zajedno na misu, na hodočašća i zajedno se svakodnevno molimo. Život vidim sasvim novim očima – sve je usmjereno ka Gospodinu, njemu se utječem, u njega se uzdam, On je moja snaga. Moja ženica je konačno mirna kada me vidi na misi da zajedno s njom klečim ispred našeg Spasitelja, a ja sam sretan kada vidim drage ljude oko sebe i imam veliku potrebu da im svjedočim i pokušam im približiti svu onu sreću i ljubav koju osjećam. Ima dana kada se pitam kako sam uopće mogao disati i živjeti bez Gospodina?!
Zato i pišem ovaj osvrt na navedeni članak – da svjedočim koliko je Bog velik i koja sve čuda može učiniti u našim životima, i to ne samo nama, nego na sve veću slavu Njegovu, u životima svih obitelji. A to je onda Kraljevstvo Božje ovdje na zemlji. Samo mu trebamo prepustiti da sve bude volja Njegova!!!”

Prije nego se osvrnemo s nekoliko misli na ovo vrijedno Borisovo svjedočanstvo, želimo s vama podijeliti i jedan komentar naše čitateljice, ali na jedan drugi članak Uz Božju pomoć i velike stvari su moguće u kojem se tumači kako se trebamo ljubavlju boriti s manama našeg bračnog druga i kako ljubiti unatoč križu i teškoćama u braku. Čitateljica ovako piše:
„Nije fer… ovaj članak… Ja sam se udala za čovjeka kojeg sam voljela, znala sam njegove mane i vrline, pristala na to… Međutim s vremenom se promijenio, mane su došle u prvi plan… I na sve to sam nekako pristala, čekala… I prošlo je 20 godina… mojih 20 godina koje nitko ne može vratiti. Toliku ljubav ne mogu imati da gledam da me netko svjesno ponižava, omalovažava, ismijava… Da živim život samo radi toga??? Ma koji Bog to želi, da svrha mog života bude trpljenje nečije pokvarenosti u kojoj uživa? Ja nisam od tog čovjeka željena kao od Boga, on me nije rodio, niti stvorio, nema prava koristiti moju ljubav za osjećaj da je čovjek, a da pritom uništava i mene i djecu… Bog je ljubav, ali i Bog zašuti na one koji ga se sustavno odriču… Moj Bog je meni dao život, ne patnju… i ja imam pravo kao i moj bivši muž uživati u ljubavi i životu… jer moj Bog me voli kao i sve druge. Ako dozvolim da me čovjek ponizi i uništi, onda ne mogu stati ispred mog Boga i reći mu da sam to učinila jer je On to htio… Dao mi je slobodnu volju… To ne znači da trebam prestati voljeti nekoga, ali nikako ne znači da moj život treba biti trpljenje zla…”

Upravo smo se osvjedočili kako je život često silno kompliciran i kako svi mi gledamo i sudimo svijet u skladu sa svojim iskustvima koja su kod svih nas različita, a često, kao u ovom slučaju, potpuno suprotna. Ne postoji dakle recept za život koji ćemo dobiti u nekom jednostavnom članku a koji bismo mogli automatski primijeniti i – paf! – sve odmah, magijski, biva usklađeno po našim željama. Članci koje objavljujemo često su manjkavi jer je zaista teško objasniti i razmrsiti neki problem i u debeloj knjizi, a kamoli u malom novinarskom člančiću. No mi u Bitno.netu zaista se trudimo Kristovim naukom sa svih strana osvijetliti životne teškoće te pokazati neke moguće putove i izlaze sa stranputica u koje je netko možda upao. Važno nam je dakle posvijestiti moguće probleme, dati dobre i korisne informacije, prenijeti zdravi Crkveni nauk i ukazati na neka moguća rješenja u životu na koja prije čovjek možda jednostavno nije obraćao pažnju, a koja su u skladu s Božjom voljom.

No, uvijek je važno držati na umu da svaki čovjek ima u središtu svoga bića vrata k Bogu koja su već otključana Božjom milošću dobivenom krštenjem te iza tih vrata mora ustrajnom molitvom i duhovnim životom naučiti kako čuti i razabrati Božji glas u vlastitoj duši i razlikovati ga od buke svijeta i buke drugih glasova koji nam se kovitlaju u nutrini i ne daju mira. Sakramentalni život, molitva, ljubav prema svim ljudima, istinska dobrota, težnja za krjepostima i nadvladavanju strasti, težnja za istinom i pravdom, svakodnevno nadvladavanje vlastite sebičnosti, uranjanje u vlastitu vjeru i tradiciju čitanjem dobrih kršćanskih knjiga i članaka – put su ka osmišljenom životu i radosnom prijateljevanju s Gospodinom. Pa kakve god teškoće nadošle u životu, uz Božju pomoć, savladat ćemo ih.

Članci na našem portalu su samo nekoliko malih kockica u mozaiku koji je svaki čovjek dužan u životu sastavljati, ili bolje rečeno, ponovno otkrivati u svojoj nutrini. Mozaik je živo Kristovo lice utisnuto u naše biće, jer slika smo Božja i, kako kaže sveti Pavao, ljubav je Kristova razlivena u srcima našim po Duhu Svetomu koji nam je dan. Taj Kristov lik zatrpan je svijetom i grijehom, i dužnost nam je otkriti ga da zasja u svom punom sjaju.

Dragi naši čitatelji, potičemo vas da nam i dalje šaljete komentare na članke i vaša dragocjena svjedočanstva života da tako možemo zajedno rasti u Gospodinu i nadopunjati se, jer svi smo potrebni Božje milosti i rasta u vjeri i istini Božjoj, i mi koji pišemo i vi koji čitate. Bog s vama i svako dobro.

Vaš Bitno.net