Draga Julie, 

tvoj odgovor na moje posljednje pismo natjerao me da se zapitam jesam li se sasvim jasno izrazila. Mislim da se najbolje ispričati kada si u krivu i prešutjeti Michaelove povremene pogrješke; međutim ne mislim da bi trebala šutjeti o učestalim pogrješkama koje Michael može ispraviti. One nisu dobre ni za tebe ni za Michaela, a ni za vaš brak.

Ti voliš Michaela, a ljubav uvijek teži k savršenstvu voljene osobe. Ipak, Michael ne može promijeniti svoje ponašanje ukoliko ne shvaća da je ono pogrješno. Zato se čuvaj prigovaranja ili zamjeranja zbog pogrješaka kojih on možda nije svjestan. Trebaš mu oprostiti; ali isto tako moraš naći načina kako mu – bez prigovaranja, držanja prodike ili svađe − nježno ukazati na one pogrješke koje tebi mogu biti očite, ali njemu to ni najmanje nisu. Odaberi miran trenutak i tada nježno porazgovaraj s njim o tim problemima koji se moraju svladati ako želite da vaš brak i dalje napreduje.

Ljudi često kažu da je ljubav slijepa. Koja neistina! Kao što sam već spomenula, nije ljubav slijepa, već mržnja. Jedino ljubav može vidjeti.

Kad si se zaljubila u Michaela, vidjela si  njegove dobre i loše strane i pravilno si zaključila: “Dobrota koju vidim jasno je njegovo pravo ja – osoba kakva treba biti. Znam da je on u biti dobar, unatoč manama koje potamnjuju njegovu osobnost”. (Zar to nije upravo ista procjena sadržana i u tvom posljednjem pismu, kada si rekla: “Kad se prepusti bijesu, ne sliči na sebe”.)

Primijetit ćeš da tvoja prosudba ne uključuje samo prepoznavanje Michaelovih vrlina, već i shvaćanje njegovih slabosti i mana. Zbog toga kažem da ljubav nije slijepa; ona nam zapravo izoštrava pogled. (Bog, koji nas beskrajno voli, vidi našu dobrotu kao i svaku najmanju tamnu mrlju koja prlja naše duše.)

Ljudi koji mrze ne mogu više vidjeti dobre osobine druge osobe. Oni prebrzo sude kako je “zlo koje vidim u ovom čovjeku njegovo pravo ja; on je posve loš”. Ti voliš Michaela, ali u isto vrijeme patiš zbog njegovih mana i nesavršenosti. Što napraviti s njima? Jedna stvar je sigurna: zatvoriti oči pred njegovim manama i tvrditi da ga neizmjerno voliš i da u njemu vidiš samo dobrotu, ne bi bila prava ljubav, nego obična iluzija. Suprotna pogrješka bila bi – jer tako jasno vidiš njegove mane – da iznenada toliko izgubiš strpljenje za njegove pogrješke da zaboraviš njegovo pravo ja i izgubiš nadu da će se on ikada promijeniti.

Sveti Pavao nam kaže da je stroga obveza osobe koja voli vjerovati da će, unatoč poteškoćama i odgađanjima, osoba koju voli postići pobjedu. Bez obzira na situaciju, u braku, u podučavanju ili u savjetovanju, onog trenutka kada drugoj osobi kažemo: “Predajem se, ti se nikada ne ćeš promijeniti”, postavljamo golemi kamen smutnje na njezin putu prema poboljšanju. Nasuprot tome, tvoja vjera da će Michael s vremenom pobijediti svoje mane, bit će mu najsnažniji poticaj na tom putu.

Konačno, čuvaj se pretjeranoga reagiranja na Michaelove nedostatke zato jer ti patiš zbog njih. Drugim riječima, suprotstavi se Michaelovim manama zato jer one vrijeđaju Boga i povrjeđuju Michaela, a ne zato što ti idu na živce i što ih “ne možeš više podnijeti”. I sama dobro znaš koliko je Michael osjetljiv kada mu prigovaraš iz sebičnih razloga. S druge strane, znaš i kako snažno na njega utječu tvoje primjedbe kada proistječu iz nježne ljubavi. Što nesebičnija budeš u suprotstavljanju Michaelovim manama, veći su ti izgledi da mu pomogneš nadići ih.

Ponovno otkrivaš koliko je zapravo teško voljeti iskreno i potpuno. To zahtjeva toliku istančanost, toliko osluškivanje duše druge osobe, toliku nesebičnu brigu za njegovo dobro, da nam je u ostvarivanju toga cilja potrebna neprestana Božja pomoć.

Dosadašnje bračno iskustvo pokazuje ti kako nije mudro očekivati da to možeš postići u samo nekoliko mjeseci, ali možeš se približavati svaki dan. Michaelova će te ćud bez sumnje i dalje ljutiti i stvarati ti patnju. Ali u tim teškim trenutcima, pokušaj s ljubavlju i strpljivošću razmatrati o nesebičnosti istinske ljubavi koja je, kako sveti Pavao kaže: “velikodušna i dobrostiva, ne zavidi i ne hvasta se, ne nadima se, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini”.

Kakav nam program predlaže sveti Pavao! Zasigurno je težak – kao što su sve velike stvari u životu teške ali, uz Božju pomoć, velike stvari su i moguće. Ponavljam ti, budi zahvalna čak i na ovoj poteškoći. Da brak ne traži tako uzvišene vrline, zar bi itko od nas dragovoljno poduzeo korake koji su potrebni da ih se postigne?

S ljubavlju,

Lily

Preuzeto iz knjige Alice von Hildebrand, ”Ljubavlju oplemenjeni”