Kao što dobro znate, Crkvu je ustanovio Isus Krist i predao je svojim učenicima – apostolima. Krist je osobno postavio neke temeljne zasade od kojih Crkva ne može ni u kojem vremenu odustati. Ove temeljne zasade nisu postavljene tek tako. Isus Bog i čovjek, poštujući ljudsku osobnost želi da se i u konkretnom životu Crkve ta osobnost i dostojanstvo uvijek priznaju i štite. Vrhunac dostojanstva kršćanin ostvaruje u sakramentima, tj. činima ustanovljenim od Isusa Krista po kojima Bog daje svoje milosti ili, bolje reći, prima čovjeka u različite oblike zajedništva sa samim sobom.

Krist je doživio u svom vremenu gaženje dostojanstva žene i zato se poziva na prvu stranicu Svetoga pisma i govori farizejima da im je Mojsije zbog okorjelosti srca dopustio napisati otpusno pismo i otpustiti ženu, jer jedino jedinstvo i nerazrješivost ženidbe štite dostojanstvo žene i izjednačuje je s muškarcem. Zato Gospodin govori da od početka stvorenja nije bilo tako: Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih (Post 1,27). Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo (Post 2,24). Tako više nisu dvoje nego jedno tijelo (Mk 10,9). Obje osobe stvorene su na sliku Božju i obje su savršeno istoga dostojanstva u životu, pa i u ženidbi. Dostojanstvo i jednakopravnost može se ostvariti samo u ženidbi jednoga muža i jedne žene koji u sakramentu Krista i Crkve (usp. Ef 5,21sl.) žive ljubav na koju ih je pozvao Bog. Njegovi slušatelji ga dobro razumiju i misle: Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se (Mt 19,10). Isus ne odustaje od svoje postavke, nego pripominje da svi ne shvaćaju tajnu sakramenta ženidbe, a ni djevičanstva. To shvaćaju samo oni kojima je to dano.

Jednakost i dostojanstvo prema Božjoj odredbi ostvaruje se samo u ženidbi u kojoj ženidbeni drugovi doživotno žive kao dvije osobe u punom zajedništvu života i ljubavi. Krist govori: Tko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti muža pa se uda za drugoga, čini preljub. Preljub je grijeh koji čine oni koji su vezani ženidbenom vezom. Kristovom voljom, dakle, ženidba je nerazrješiva do smrti, a muž i žena su izjednačeni u dostojanstvu i životu. Jednost i nerazrješivost ženidbeni drugovi psihološki će lakše živjeti ukoliko imaju kvalitete koje se međusobno slažu ili popunjuju. Za katoličku ženidbu vrlo je važno da ženidbeni drugovi žive vjeru i u vjeri odgajaju djecu. Pripadnost istoj vjeri zato je vrlo važna i Crkva inzistira da katolici sklapaju ženidbu s katolicima i da ne izlažu ni sebe ni svoju djecu gubitku vjere, jer sv. Pavao piše: Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom! Što ima pravednost s bezakonjem? Što li je zajedničko svjetlu i tami? Kako je moguć sporazum između Krista i Belijara? Kakva postoji zajednica između vjernika i nevjernika? (2 Kor 6,14–15)

Preuzeto iz knjige Vjera u pitanjima. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.