Svjedočanstvo Hrvata koji je bio klinički mrtav: Isus mi je prišao i rekao dvije riječi
„Našao sam se u neomeđenom prostoru, u bjelini. Nisam mogao vjerovati gdje se nalazim i na čemu stojim, a ne lebdim jer znam da nisam duh. U daljini, vidim mali obris osobe dok mi prilazi. Znao sam da je to Isus…”, ispričao je Dalibor Jozić
Dalibor Jozić 2005. godine doživio je kliničku smrt nakon nesreće na skijanju. U 22 minute bivanja u nepreglednoj bjelini prišao mu je Isus i zagrlio ga. Od tog susreta nema percepciju o vremenu, ali ima istaknutu svijest o tome da je za spasenje najvažnija ljubav.
O svom susretu s Kristom posvjedočio je tek 2022. godine jer se dugo nije osjećao spremnim govoriti, ispričao je Dalibor u emisiji „Zašto vjerujem“ HKR-a, kako prenosi HKM. Također, pribojavao se „slave“ koja sa sobom uvijek nosi velike napasti.
Danas pak javno govori o onome što je iskusio u te 22 minute:
„Našao sam se u neomeđenom prostoru, u bjelini. Nisam mogao vjerovati gdje se nalazim i na čemu stojim, a ne lebdim jer znam da nisam duh. U daljini, vidim mali obris osobe dok mi prilazi. Znao sam da je to Isus. Polako mi prilazi. Htio sam potrčati prema Njemu, ali nisam fizički mogao. Samo sam ga želio zagrliti. Nije mi ni palo na pamet da kleknem nego samo da ga zagrlim. Kad je došao ispred mene, slomio sam se. Svom težinom sam pao na koljena. On je položio ruku na moje desno rame i rekao: Ustani, brate.“
Dugo se pitao kako to da mu je živi Bog rekao: brate. „Ali, to franjevci jako dobro znaju“, objasnio je Dalibor napomenuvši da je i njegov pokojni otac bio franjevački bogoslov dok nije pred mladu misu uvidio da je njegov poziv obitelj.
Iskustvo kliničke smrti osvijestilo mu je da zbog svojih grijeha neće završiti u raju s ocem, čijem se susretu raduje od 12. godine. Posvjedočio je kako je nakon susreta s Kristom svako njegovo zlodjelo izašlo na vidjelo.
Od tog „buđenja“ njegov se pogled na svijet u potpunosti promijenio. Kad se probudio u mrtvačnici osjećao se kao da je u raju i na poseban način počeo uočavati ljepotu svakog čovjeka.
Dvadeset jednu godinu nakon spomenutog događaja, Dalibor i dalje tvrdi da je Bog smisao njegovog postojanja.
„Bog je smisao mog postojanja. Njemu su usmjerene moje misli i znam da je prisutan u svakom čovjeku. Njegovom voljom sam došao na svijet i njegovom presvetom voljom ću otići. Cijela moja percepcija se promijenila kad sam to spoznao u Duhu, jer nije isto čuti ili pročitati o Bogu nego je potrebno spoznati. Mene je ta spoznaja okrenula od svijeta“, zaključio je.
Cijeli razgovor s Daliborom poslušajte u arhivi Hrvatskog katoličkog radija.