Oduvijek je u zajednici Kristovih vjernika bilo odvažnih muževa i žena koji su Krista htjeli nasljedovati živeći svoja krsna obećanja u obilnijoj mjeri. Ostavljali bi roditeljski dom i sve što su imali, prihvaćali bi život po evanđeoskim savjetima provodeći ga u djevičanskoj čistoći, evanđeoskom siromaštvu i poslušnosti svojim poglavarima. Prvi takvi muževi javljaju se u Crkvi u 3. stoljeću, a posebno se način takva života razvija u 4. stoljeću. Redovnici u to doba žive u pustinjama, zasebno ili u zajednici, ali bez neke jače organizacije. Osnivači su im sv. Pavao Pustinjak, sv. Antun opat i sv. Atanazije.

Prvo sustavno redovničko pravilo napisao je na kršćanskom Istoku sv. Bazilije (4. stoljeće), a na Zapadu sv. Benedikt (5. stoljeće). Po njima se njihove zajednice i zovu bazilijanci i benediktinci. Na kršćanskom Istoku pravilo svetoga Bazilija ostalo je jedino redovničko pravilo do danas, a na Zapadu se javljalo više novih redovničkih pokreta u različitim razdobljima pa su se i redovnička pravila množila. Kad se raspadao jedan društveni ili kulturni sustav, obično se javljala nova redovnička zajednica kao reakcija na postojeće stanje u redovništvu ili društvu. Tako se benediktincima, utemeljiteljima hrvatske kulture u hrvatskim krajevima, koji su među Hrvatima imali više od trideset samostana, počeo nazirati kraj pojavom novih redova u 13. stoljeću, posebno franjevaca i dominikanaca, koji su se odmah uključili u život novooblikovanih europskih gradova. Tijekom povijesti razvilo se mnoštvo muških redovničkih zajednica. Neki su u hrvatskim krajevima izumrli, a novi su došli. Danas u Crkvi postoje brojne redovničke družbe, pa u vezi s tim postoji šala kako ni sam Papa ne zna koliko ima vrsta časnih sestara. Među Hrvatima djeluju benediktinci, cisterciti, dominikanci, franjevci različitih boja, isusovci, karmelićani, salezijanci…

Redovnici su u nas većinom svećenici. S obzirom na svećenički red, svi su svećenici isti. Razlika je u tome što redovnici žive svoje svećeništvo među narodom Božjim promičući karizmu svoga utemeljitelja. Redovnički svećenici mogu raditi po župama kao i biskupijski svećenici ili živjeti po samostanima i djelovati kao svećenici po samostanskim crkvama u granicama dopuštene ovlasti.

fra Petar Lubina

Preuzeto iz knjige “Vjera u pitanjima”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.