MILOSTI PUNA

Kako sam promijenio mišljenje o Mariji

Nekada mi se činilo savršeno očitim da katolici previše štuju Mariju. Sva ta slavlja, krunice, ikone, kipovi i ostale sitnice bile su mi smiješno pretjerane. Da, Lukino evanđelje navodi nešto o tome da je ona „blažena“ i da, mislio sam da je dobra osoba, ali to je bilo to.

Bouguereau_Djevica Marija s andjelima, Gospa

Foto: William-Adolphe Bouguereau “Djevica Marija s anđelima”, Wikimedia

Ljudi koji su je štovali ili ju zvali „Majka“ ili radili milijun stvari koje katolička pobožnost potiče graničili su s idolatrijom. Bilo je to previše. Uostalom, Isus je naš Spasitelj, ne Marija.

Međutim, nakon što sam iznova razmatrao Lukino evanđelje i nakon što sam sve više razmišljao o čovječnosti Isusa Krista, neke stvari su mi sinule. Čini se da je Luka rekao više od „nečega“ o Mariji. On prenosi da je Bog bio začet u njezinoj utrobi i stoga je učinjen Adamovim sinom. To znači da Marija nije bila samo inkubator za utjelovljenje. To znači da Logos, Druga osoba Presvetog Trojstva, dobiva svoje čovještvo u potpunosti od nje. Zašto je to važno? Zato što zbog toga možemo zvati Isusa spasiteljem jer je Bog koji ne može umrijeti postao čovjekom koji može umrijeti. Ako Krist nema ljudsku narav, onda nema smrti na križu. Ako nema smrti, onda nema uskrsnuća. Ako nema uskrsnuća, nema spasenja. Bez Marije još uvijek smo u grijehu.

To mi je pomoglo da Mariju gledam drugačije. Utjelovljenje je mnogo više od toga da se Bog odjenuo u jednokratno čovječje odijelo. On ostaje vječno čovjek. Stoga, njegovo pridruženje ljudskoj rasi kroz Marijinu utrobu znači, s obzirom na to da je spasitelj svih nas, da je ona majka svih nas. (Ivan 19, 27) Štoviše, njezino izvanredno „da“ utjelovljenju nije samo jednokratan incident, ona je ponudila svoje vlastito srce Bogu i nama. Njezino je srce bilo probodeno mačem koje je otvorilo izvor krvi i vode u Kristovu ljudskom srcu, jer je ona, po milosti Božjoj, njemu dala srce. (Luka 2,35, Ivan 19,34).

Shvaćajući važnost toga, opet sam se zapitao: Ako katolici štuju Mariju “previše”, štujemo li je mi evangelici “samo dovoljno”? Marija je sama rekla: „Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.“ Kada sam posljednji put čuo suvremenu kršćansku pjesmu koja slavi Mariju na radiju? Ili molitvu u crkvi koja ju veliča? A što s majušnim stihom ili kratkim člankom u nekom časopisu koji Mariju izdvaja kao blaženu među svim ženama? Osim „Tihe noći“ postoji li išta u evangeličkoj pobožnosti što se usudi slaviti ju samo na trenutak? Bio sam evangelik sedam godina i nikada tomu nisam vidio ni traga.

Stoga sam si postavio pitanje: Kako možemo nešto zvati “pretjeranim” kada sami nemamo gotovo nikakvo iskustvo toga? Što ako smo mi evangelici oni koji pretjeruju u strahu od marijanske pobožnosti, a katolici su oni normalni? Sudeći prema svjedočanstvu crkvenih Otaca i čak Martina Luthera koji je imao vrlo snažnu pobožnost prema Mariji i čija je grobnica ukrašena ilustracijom Uznesenja Djevice na Nebo, činilo mi se da nisu katolici oni koji pretjeruju u svojoj pobožnosti, već mi evangelici pretjerujemo u našem strahu od štovanja Marije.

„Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom,  blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše. Amen.“

Eto, nije zaboljelo ni malo. Zapravo, mislim da sam čuo svetog Luku kako moli isto.

Mark Shea | www.ncregister.com

Prijevod: Teja Mat | Bitno.net

Objavljeno: 10. srpnja 2016.

Možda vam se svidi