Poštovani don Damire,

nekoliko mojih prijatelja otišlo je na liječenje k hodži. Rezultati su bili pozitivni, neki čak zadivljujući. Nisam upoznata s tom praksom i ne znam o čemu se točno radi (spominju liječenje pomoću vode s četiri izvora). Kakav je stav Katoličke Crkve o liječenju kod hodže? O čemu se točno radi? Ako je to pogrešno i na štetu duše, kako da to objasnim ljudima koji ne poznaju nauk Crkve i koji u teškim bolestima žele samo ozdravljenje? Unaprijed zahvaljujem! BB!

Poštovana!

Čovjeku su dani objava i razum, a svako traženje zdravlja izvan toga izraz je nepovjerenja u Boga stvoritelja i objavitelja, grijeh protiv prve Božje zapovijedi, Crkve i vjere općenito. Kako je moguće vjerovati da je Isus Krist Sin Božji, pravi Bog i pravi čovjek, pun milosrđa i djelatan u svojoj Crkvi, a onda tražiti ozdravljenje negdje drugdje? To znači da je osobi koja takvo što čini zdravlje iznad Boga, odnosno da joj je samo zdravlje božanstvo. Time osoba svjedoči sama protiv sebe da joj je tjelesno zdravlje važnije od vječnoga spasenja. Suprotno tome, Isus nas uči: „Ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni“ (Mt 18,8–9).

Jedno je kada musliman, kojem je islam najbolje što poznaje, traži po njemu Božju pomoć, a posve je drugo kada to čini kršćanin, kojem je dana punina istine i sredstava spasenja. Kršćanin koji tako čini zapravo implicitno odbacuje svoju vjeru i svoje krštenje.

Kao što inače iz grijeha ne može proizići autentično dobro, tako i takva liječenja kod hodže imaju loše posljedice, prvenstveno za dušu, ali i za tijelo onoga tko se u to upušta. Bog nije protiv čovjekova zdravlja, dapače. Stoga je Isus tijekom svoje javne službe i ozdravljao one koji su bolovali od najrazličitijih bolesti i nemoći, dao je apostolima udio u tom poslanju, a i za sve one koji uistinu povjeruju pisano je da će na nemoćnike ruke polagati i bit će im dobro. Tako je u Crkvi do danas prisutan sakrament bolesničkoga pomazanja, kao i blagoslov bolesnika, a postoje i oni kojima je dana posebna milost ozdravljanja, u skladu s novozavjetnim naukom. Različita su svetišta puna zavjetnih darova osoba koje su po zagovoru svetih zadobile ozdravljenje, a i čuda koja se traže za proglašenje nekoga blaženim ili svetim redovito se sastoje u ozdravljenjima.

Iz svega toga vidimo da Bog želi zdravlje i ozdravlja, međutim nipošto na načine koji ne pripadaju objavljenoj vjeri, već podrazumijevaju miješanje istine i laži, odnosno nisu čisto djelovanje Duha Svetoga.

Uostalom, od Boga dolazi svako dobro, pa tako i zdravlje. Đavao ne može dati zdravlje, ali nam ga može, slikovito rečeno, skupo preprodati. Naime, on svoje usluge posredovanja uvijek naplaćuje i taj dug u koji osoba dospijeva grešno tražeći zdravlje nazivamo prokletstvom. Taj se dug kasnije naplaćuje, bilo na području zdravlja dotične ili njoj bliske osobe, bilo na drugom području života, a uvijek na duhovnom.

Btb

don Damir

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.